19.10.10.

Zelela bi da kazem da me je sinoc jako potreslo saznanje da je preminuo Andrej Knezevic,deckic iz Sombora koji je bolovao od iste bolesti kao i nasa Stasa,a bio je samo cetiri dana stariji od nje.Njegov tata je kontaktirao sa nama i cuo se cesto sa Ristom.Bilo mu je bolje nego Stasi,ova vest me je presekla.Videla sam slike na You Tubu i potresla se do srzi,neke stvari su tako bolno slicne.Sta radi Bog pitam se svaki dan i opet mu se molim za njihove dusice i da nama svima da snage da ovo prebrodimo.
Nadam se da su mirni i srecni,sigurno su vec drugari,jer je Stasa prilazila deci lepo i lako,igraju se svojih lepih decjih igara.
Volimo vas

8 коментара:

  1. Draga Lana Risto,
    Kao i vas i mene je ova vest, oko Andreja, potresla. Vas sigurno sto puta vise. Pre nekoliko meseci s drugog sprata skocila je beba od 22 meseca, zatim se zapalila beba od 2,5 godine, zatim u u kratkom periodu s terase su takodje skocile dve devocjcice od 5 i 3 godine. Jedino je od sve ove dece prezivela devojcica od 3 godine. Zato sto i sama imam dete koje je priblizilo stolicu otvorenom prozoru, ove vesti su me sokirale toliko da sam mesecima bila u totalnoj panici. S obzirom da mi je brat u domu, juce sam opet bila sokirana jer je u jednom drugom domu poginulo nepokretno dete od 15 godina koje ima svega 10 kilograma. U ovoj zemlji se toliko strasnih stvari desava da covek vise ne moze ni normalno da reaguje. To kazem za sebe jer sam ovu vest iz doma od juce ceo dan toliko potiskivala a onda kad sam pogledala vase slike na FB jednostavno je sve iz mene izletelo. I onda sam se setila i mog brata u domu koji je prosle nedelje prebacen u grupu dece totalno nepokretne iako on po malo moze i da se krece, i setila sam se da su mu dva prsta u roku od nekoliko meseci polomili. I na kraju setila sam se da sam sinoc mislila na moju tetku i zapitala se kako je uspela da ostane tako jaka kad joj je muz umro posle ravno 50 godina braka. Kad sam videla vase slike shvatila sam. Moja tetka je 1993. pomogla svojoj rodjenoj sestri da sahrani sina od 18 godina a posle nekoliko dana i sina od 14 godina. I bila je dole i 1999. kad je svojoj macehi i ocu pomogla da sahrane sina (njenog polubrata) od 24 godine koga su ubili Albanci u Starom Gracku. I zato se ona dobro drzi, jer shvata da sve ide po redu i zeli da tako bude. Sigurno joj ujutru i uvece teca jako nedostaje i tek ce videti koliko joj nedostaje, ali ona je toliko razumna zena i toliko je toga prosla da je ni smrt njenog muza ne moze poremetiti.
    Cesto me muz pita zasto to sve citas, ali ja jednostavno ne mogu da budem drvo, posebno ne zato sto sam i sama majka, i zato sto sam moju majku i mog oca gledala godinama kako pate. Moja majka je izuzetno jaka zena, ali sam mnogo puta i u njenim ocima videla tesku tugu, posebno kad su odveli mog brata u dom. Tada je plakala danima i pitala se da li je dobra majka. Mozda ona nije najbolja majka na svetu, ali mu je pruzila najbolje sto je mogla, posebno zato sto ga je rodila s 19 godina. I dan danas ga uzimaju na tri meseca i onda nekoliko nedelja bude kod njih.
    Nikad vam cini mi se nisam uputila moje pravo saucesce, to je zato sto ja to ne umem da uradim na pravi nacin. Mozda zato sto takve vesti i ne mogu da prihvatim na pravi nacin. Sem da vam, kao i mojoj Branki, uputim ruku novog prijatelja koji ce pokusati da vam pomogne koliko moze, posebno oko Fonda.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши
  2. Ovo je jako tuzno, pretuzno. Sa jedne strane drago mi je da ste u kontaktu sa nekim ko je sve vreme bio u slicnoj situaciji, da ste mogli da podelite iskustva, saznanja, podrsku. I to je vazno u vreme kada su ljudi dosta rastrkani i prezauzeti prezivljavanjem, I kada su nam bolnice I lekari takvi kakvi su. Ali sa druge strane covek gaji nadu da ce nekome ipak biti bolje, da ce neko pobediti ovu odvratnu bolest, da se bar na trenutak poveruje da ipak ima sanse. Ja sam sve vreme verovala da ce Stasi ipak biti bolje, i dalje ne mogu da prihvatim da nije mogla da ozdravi. Mesecima sam citala sve opise bolesti na internetu, sve prognoze, statistike, i svaki put se hvatala za slamku kad bih videla da ima dosta sanse, da ipak nije tako lose kao sto nasi lekari predvidjaju. Ne znam sta pametno da kazem osim da je i mene ovo jako potreslo, i da ne mogu a da sve ovo vreme ne mislim na sankcije, bombardovanje, sve od cega boluje cela nacija. Kolektivna tragedija. To me ispunjava takvim besom za koji nemam izlaz, ili neko zadovoljenje pravde, jer kome i kako to sve objasniti?

    ОдговориИзбриши
  3. Sta da kazem, i mene je ova vest potresla. Moja mama je dugo godina bolovala od karcinoma i sa njom sam provela silno vreme po beogradskim bolnicama, gde sam videla toliko tuge oko sebe, kolektivne tragedije, kako Natasa kaze. Covek se tada sazivi sa ljudima u istoj situaciji, drugim bolesnicima i porodicama, cak i ako su oni sasvim razliciti. To je valjda ljudski. Svakako je najteze kada su bolesna deca, ali je tuzno i kada obole ljudi u 30tim, 40tim, pa i 70tim godinama zivota. Sve treba tretirati humano i sa paznjom, svima treba pruziti najbolje, ali kako to ocekivati u drustvu koje nije dobro ni za zdrave, a kamoli bolesne, kako to uopste objasniti ljudima kojima nisu ugrozeni najblizi? Nisam uspela da nadjem odgovor na ovo pitanje, kao sto ultimatno nisam uspela da pomognem izlecenju svoje mame, mada je ona ipak zivela mnogo duze i bolje nego sto su dijagnoze predvidjale.

    Danas sam bila u Ruskoj Crkvi Svete Bogorodice u San Francisku (http://sfsobor.com). U toj crkvi se inace nalaze mosti Svetog Jovana Sangajskog, koji je poznat po isceliteljskim mocima. Ulje iz kandila iznad njegovih mosti skupljaju pravoslavni vernici i salju rodbini iz celog sveta. Moja mama je u toj crkvi vise puta bila i ulje je stalno imala u kuci. Koliko joj je to pomoglo ne znam, kao sto mnogi na ovom blogu ne znaju sta da misle, u sta da veruju.

    Ja eto ipak zelim da verujem da je Stasi, Andreju i svima upokojenima sada ipak bolje, na nekom lepsem mestu. Za Stasu i Andreja sam danas upalila svece.

    ОдговориИзбриши
  4. Danas se osecam trulo... bljak.. fuj...
    Lecim opet neke rane.. vidam ih...
    Glupo mi je sto pocinjem ovako ovaj txt, al znam da mi necete zameriti. Puno toga imam na dusi. Gde je dusa? gde se nalazi...?
    Negde u grudima???
    Hteo bi povodom ovog naslova i ovog txta gde nam je Lana rekla da je mali Andrej Knezevic izgubio bitku i borbu, da izjavim saucesce njegovim najmilijima, ako su ovde na blogu sa nama..... A zeleo bi da podelim neka moja razmisljanja zbog nacina na koji sam odgojen i odrastao..
    Necete mi zameriti ako se ne slazete sa mojim stavovima, jer svi mi imamo neki odgoj na kom smo odrasli...
    Otac mi potice iz daleke i misteriozne Azije, pa mi je stalno ulivao neka ucenja koja su se kosila sa evropskim a pogotovo balkanskim, ali su mi nekako olaksale put kroz zivot.
    Zeleo bi da pomenem samo dve stvari ovde. DUSA i SMRT...
    Svi smo mi u Evropi, nekoj, da ne ulazimo u politiku, a vaspitani smo na neki evropski nacin sto je i normalno.
    U tom ucenju, celog zivota smo vaspitani da nam se dusa nalazi u srcu.... dok se kod azijskih naroda nalazi u jetri. Kad mi izjavimo ljubav nekome, kazemo mu usput.. srce moje, a azijati kazu.. jetro moja...
    Glupo zvuci to jetro moja, ali verujte mi da njima glupo zvuci srce moje. Sto ja uopste ovo pricam?
    Kazu ovde kod nas, da kad srce prestane da kuca, dusa izlazi iz srca i odlazi gore (negde)... a tamo kazu... dusa iz jetre prelazi kod najmilijih u njihovu dusu. Duh odlazi kod boga (gore negde) a dusa ostaje kod nas u nasim dusama.
    A sam cin smrti se ovde tretira na jedan nacin. Tuzan, bolan, tragican i da ne nabrajam.
    Moja baka je umrla pre 3 godine i otac je morao da ode na daleku Sumatru da je sahrani sa bracom i sestrama. Dosao je tamo a tamo svi nasmejani. Pitaju mog caleta, kako je ujko kako si putovao, kako su nam braca, a caletu je samo stalo da vidi svoju majku. Svi su mu govorili onako kroz osmeh, eno je tamo, lezi, sedi ujko sa nama. Bilo mu je cudno sto niko ne place. Kad je pocela ceremonija sahrane, cale se ubio od tuge i placa, svi su ga gledali kao XXXXX, sta ima da place kad svi slave. Baka je bila ovde na zemlji, zavrsila je sta je imala i otisla na bolje mesto nego sto je ovo, a za to ne treba plakati nego slaviti, jer je ona sada gore (negde) kod boga.
    Zasto sam sve ovo ispricao, mozda kao uvod u samo jednu recenicu (ili mozda dve tri).
    Covek ne umire onda kad umre, covek umire onda kad ga svi zaborave i kad prodju generacije koje ga se vise nece ni secati, a do tada, njegova dusa zivi u nama, u nasoj dusi, u nasem secanju, u nasem srcu, u nasoj jetri, u nasem telu. A kad dodje nas trenutak da predamo nasu dusu, verujte da nas nece biti vise briga da li ce se nas neko secati, jer cemo biti opet sa onima koji su nam bili najdrazi. Grubo zvuci, ali....
    Ne zamerite, samo sam podelio sa vama nesto iz nekih drugih isto tako lepih kultura. Gajite tu dusu u sebi koje se secamo i nikada nece umreti.

    I dalje sam tuzan i bljak, trazim moje oko i vetar.
    Adjele, hvala ti za andjela
    Voli vas sve cika Moki

    ОдговориИзбриши
  5. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  6. Pisao sam ovde.... opet... nije izaslo....
    Mozda ce Gaga da nadje u svom mailu moj txt..
    Pisao sam neka uporedjivanja.
    Zao mi je malog Andreja Knezevica. Tuga. Ali, otisao je kod svoje drugarice, da zajedno jure andjele.
    Ubile su me neke price, neki dogadjai, neke reci. Tuzan sam.
    Zadnja dva dana me gusi u grudima, mislio sam da je od vremena, ali nije. Nije to ta vrsa gusenja. Nije ta vrsta bola, al, ebs ga kad moram da uzimam nitro. Prskam ga kao da je obicna vodica a ne exploziv. U zadnja dva dana sam ga prskao nekih 8 puta.
    Gaga me danas zvala, pita kako sam. Morao sam da je slazem. Sorry Gago.
    Mozda je ovo jedino mesto gde mogu da se .....
    Uzasno sam tuzan. Nema moga oka i nema vetra u kosi. Odlazim negde. Nece me biti neko vreme. Nemojte da zamerite. Gubim snagu a dao sam je previse. Ako mi pisete na sms ili me zovete, mozda se necu odazvati. Gorim iznutra. Gori mi dusa.
    Gago, ako si dobila txt, postavi ga, mozda ce mi neko objasniti po txt-u gde je dusa.
    Voli vas sve cika Moki,
    Andjele, hvala ti za andjela, ali oko me ne gleda a vetar me ne dira.
    Moki

    ОдговориИзбриши
  7. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  8. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши