12.10.10.

Ipak drugari

Drago mi je što ste pisali.Kupujem samo jedne cipelice ove jeseni.Juče je Masa pitala zasto se Staša razbolela?Rekla sam da ne znam.Rekla sam i da mi je Staša rekla hvala ti,mama,sto si mi rodila Masu.Razrogacila je okice i upitala Stvarno?Rekla je ustvari,ovako sasavu sekicu,ali to je isto.Kad-god bi joj bilo bolje govorila bi nam da nas voli,da se ona nikad tako ne bi ponasala prema nama,da to nije ona.Znam ja to ,duso,bilo je svega,ali Masi moram da kazem da je volis i da si je volela,cak i kad si je odbijala,i kad si vikala i plakala,i kad si otisla....I da to nije zbog nje.Stalno proverava da li sam tu.Sad mi sleduje da zasucem rukave i da stitim Masu,a bojim se,sreco,tebe nisam mogla.Molim se da mi se da snage da budem majka kakva je potrebna mojoj Masi.Juce smo pokusali da trazimo cipele za Maki,vrlo je odredjena(Neću!) i bas je briga za sve sto je ne interesuje,a to su autici,konjici,bicikle i ostala prevozna,brza sredstva.Sedne na pod radnje,otera koga hoće,insistira beskonacno na onome sta zeli,na to nismo navikli.Naravno,nista nismo kupili i vratili smo se iscrpljeni.Potpuno druga osoba,i po prirodi svojoj i po tome sta je snadje.Rista je bio sokiran,ja sam je pustila da sedi na podu i posle sam joj rekla da to bas i nije lepo,a i prljav im je pod,ustala je.Staša je uvek bila kao odrasla osoba,samo mnogo bolja.Nikada nije bila nevaspitana,neodmerena,tacno je znala kad sta treba da se uradi i kako,u knjizari je uvek pitala da li imaju klupicu da prvo prelista knjigu,pre nego sto je kupi.Poslednje sto je čitala su knjige Roalda Dala,ET-a nije stigla da zavrsi,sve Hari Potere odgledala,a neke pročitala.Stavila sam joj Malog princa da ide sanjom.O pričanju i fenomenalnim komentarima da i ne pričam.Kad su joj uključivali transfuziju,pitala ih je kako znaju da je ta krv ispravna,da ne dobije neku bolest.Samo su je pogledali.
Kako ja sad da izvedem na pravi put ovu malu pametnu,svojeglavu glavicu koja je potpuno drugačija?Koja mi svaki dan dokazuje iznova sa pokojim gestom ili rečju koliko se seća i koliko joj sestra fali?
Posle ovog svega znam za sigurno dve stvari-da je mozak čudo i da radi čak i kad dokumentuju da ne radi,ima vlastita napajanja,i drugo,da bebe imaju sećanja,emocije koje pamte,asocijativno,verovatno,razmisljanja.Sve sto su mi govorili,nije tačno.
Jos nesto hocu da kazem.Bila sam besna.Bila sam do jarosti besna,zato sto su se svi razbezali kada se razbolela,svi vrli poznanici,prijatelji,kumovi,čak su i komsije sklanjale glavu.Grozno!Kao da je Staša kriva sto se razbolela ili da smo svi zajedno osudjeni na jos vecu patnju zbog toga.Govorila sam da ne zasluzuju da se vise ikad vidimo ili čujemo,sta ce mi?Zar to dete koje sam vodila na rodjendane ,slave,koje je uvek donosilo radost i osmehe svojim komentarima,nije zasluzilo da je obidju,da je neko zabavi,kupi neku zezalicu?Ona je tako zahvalno dete!Bila sam furiozna!Deci iz unutrasnjosti su dolazili rodjaci svaki dan,nama tata,baka,deka..Rekla sam da nemam nikoga,osim svoje porodice.Nista mi nisu znacili mailovi koje nisam ni mogla da pročitam,bila sam dezurna 24h,bez racunara.Ni njoj to nista nije znacilo,oduvek je volela kontakt,posetu.Tuzna sam jos uvek sto se nije izigrala,nije mi satisfakcija sto se igra sa andjelima,hocu da se igra samnom!Ja sam joj bila najbolja drugarica,hocu da mi se javi da znam da joj je dobro,jer meni nije!
Od kad je otisla splasnuo mi je bes,čemu?Ko zeli da mi se javi,neka se slobodno javi,ne znam vise kad mi je to bilo potrebnije,ali za nju znam.Steta sto vreme ne moze da se vrati,a to je ona zelela i crtala,masinu za vraćanje vremena.Mi ćemo se sigurno videti.Juče mi je uzasno nedostajala kad sam u jednoj prodavnici igračaka videla prelepu plisanu sijamku,sa divnim plavim ocima.Znam da bi je dohvatila sa police,pomazila i rekla,jel da da ćemo je kupiti kad skupimo pare?Zamalo da je kupim sebi,posto je Maki nije ni pogledala,turirala je motor.To dete je ludo za kartingom!Toliko sam posle plakala da je Maki zaspala bez vecere,jer nisam imala snage da joj dam,ni da se setim sta imam u kuci.Moja mama je prokomentarisala to kao skandal,a ja se pitam kako je vodim u parkić i radujem se njenim osmesima kad je visoko na klackalici.
Znam da moram da se saberem,ali to tesko ide,imam rupu u grudima.I nemojte da mi govorite,moras zbog Mase,kao da ja to ne znam,i kao da Masa nije moja.Sve fraze su sranje,i sve pada u vodu kad shvatis da ni ljubav nije dovoljna da spase.Ali ne poznaje granice,vreme,ni dimenziju.
Zato,javite se,pisite sta hocete i nemojte se ustezati i smisljati glupe strategije i otrcane fraze,ja sam ona ista Ceca koja sve radi sto smisli,i koja i dalje prezire licemerje i sr...Toga mi je stvarno dosta.I da znate,ne mozete vi da placete i zalite vise od mene
MAMA!

5 коментара:

  1. Meni je Kjara zaspala a da nije rucala. Desava mi se to s vremena na vreme, pogotovo kad kasno zaspi i znam da zbog toga nisam losa mama. Desava se i da zaspi bez vecere. Desava se to svima. Moja je teorija da ne treba nista raditi na silu. Ja sam od onih majki koje nisu dojile dete jer im je to bilo tesko. Pokusavala sam i nije mi islo. Strasno sam se nervirala, a to nerviranje je prelazilo i na Kjaru. I na kraju procitam u jednoj americkoj knjizi "bolje hraniti dete na flasici s ljubavlju nego dojiti s mrznjom". Mozda sam ja losa majka jer kao osoba sve instant resavama, ali sam sigurna da je moja Kjara srecna devojcica, a ja nisam opterecena, a mnogo sam srecna mama (i od kad sam je rodila strasno me pogadjaju vesti kao ovo sa Stasom, i ranije me je pogadjalo, ali od kad se Kjara rodila 10000 puta vise). Jedno vremu su me strasno nervirale zene iz parka sa svojim razmisljanjima o dojenju, o skidanju pelena (da Kjara jos nosi pelene a ima 2,5 godine), o kupanju beba (muz i ja je i dalje zajedno kupamo, o prvog dana, jer meni je to komplikovano da radim sama) i ne kupam je svaki dan vec svaki drugi (rekli su mi neki nasi ljudi koji zive u Nemackoj da zbog ekcema ne treba kupati decu svaki dana, to su im rekli nemacki doktori, naravno ja sam to odmah prihvatila).
    Mene su prijatelji prestali da obilaze cim sam ostala u drugom stanju, ne znam zbog cega. Neki su izgleda bili u cudu, neki su to zelili a nisu dobili, ma bas me briga. Imam Kjaru i Igora, sta ce mi vise. Cesto razmisljam da mozda ne bih bila tako nehajna (vise popustljiva) prema Kjari da nisam imala sve te tragedije u porodici. Trudnocu sam vodila ko po jajima isla po institutima i sve proveravala da li je dete dobro. Kad se rodila zdrava i prava ostalo mi nije bilo vazno, cak ni to dojenje. Ni kad ce da proprica, ni kad ce da prohoda samo nek je dobro, a sve ce doci na svoje mesto. Ovih dana je pocela da sklapa recenice. Lepo sam ja rekla da ce ona do 2.5 godine da proprica, nisu mi verovali. Kjarina osobina je njena fizicka sprema (pre neki dana je napravila savrsen kolut napred, naravno izdrala sam se na nju, pa polomi ce vrat pobogu). Provalila sam da ima dece koja vise pricaju, a ima i dece ko sto su Kjara i Masa fizicke spretnije. Sta ces, nisu sva deca mali filozofi, ove dve ce izgleda biti fudbalerke. Ustvari Masa ce biti reli vozac, a Kjara fudbalerka.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши
  2. Stasin odlazak tamo negde me je strasno pogodio. Jos uvek ne mogu da se saberem. Nisam mogla da je ispatim, daleko sam, pa me zato mozda sve jos vise buni. Kada sam napravila svoj blog, bio mi je cilj da se druzim i pokazem moje radove. Danas ne mogu da se saberem i nastavim sa njime. Sve mi je tako prazno. Stasice draga tako mi nedostajes, iako se nikad nismo upoznale uzivo.

    ОдговориИзбриши
  3. Svetlana, ne dao Bog nikome da izgubi dete! Mnogo sam toga shvatila... da svi mi sve što imamo je danas, ovaj trenutak. Da se nista ne podrazumeva. Ne moras da budes jaka, to niko ne očekuje od tebe. Mašu voliš, ali ti je srce prepuklo za Stašom... nema tu utešne nagrade i nemoj sebe da kriviš. Moja prabaka je dvanaestoro rodila, izgubila petoro i u trenucima kad su je tešili rečima da ima još sedmoro zivih, odgovorila bi: "Kad ti jedan prst odseku, boli do besvesti i uopšte te ne teši što imas još četiri..."

    ОдговориИзбриши
  4. Marijana Mandic
    - Divim se vasoj hrabrosti, snazi i pitam se kako uspevate da ostanete tako jaki. Stasu nisam upoznala, ali sam je zavolela i pratila blog kao i ovo ovde od kad je sve pocelo i negde verovala da ce se dete izvuci i da ce se cudo dogoditi.
    Sto se tice sklanjanja od vas i Stase kada su saznali za bolest, imala sam slicnu situaciju i dozivela to sa svojim detetom. Moja cerka ima deciji artritis, bolest koja je retka kod male dece, ali ima jedan oblik koji se javlja uglavnom kod devojcica i to u tom uzrastu, druga-treca godina. Kroz svakakve situacije sam prosla, od toga da lekari ne mogu da mi daju nikakvo objasnjenje, ni kako, ni zasto, ni kako se leci (samo kako se drzi pod kontrolom, nista konkretno), do toga da su iskljucivi i ne priznaju homeopatiju (koja je na kraju pomogla mojoj Nini), da me osudjuju zasto donosim odluku da je lecim "imaginarnim lekovima" i sta cu da joj kazem sutra kad poraste i kako cu da joj objasnim zasto je ona takva kriva, sa krivom kicmom (u pitanju je koleno i greskom lekara joj je stavljen gips pa je dugo imala kontrakturu i copala), doktorka se drala na mene jer nisam zelela da mi dete bude njihovo zamorace, da lezi na reumatologiji i da oni posmatraju kako ce reagovati na kortikosteroide i imunosupresive, a ona na kraju i naravno ti ljudi koji su nas okruzivali... Niko nije bio uz mene sem moje porodice, mojih roditelja i brata, cak je i komsinica koja je do tada dovodila svoju devojcicu kod nas prestala da dolazi kao da je Nina bila sugava. Ma... Koliko primitivizma, ljudske zlobe i nerazumevanja na sve strane. U tom delu vas potpuno razumem. I mene su jako povredile neke situacije kroz koje ste vi prolazili sa Stasom. Necu da kazem koliko me je potreslo samo saznanje da je uopste bolesna.
    Ne postoje reci kojima bih vam se obratila, ne postoje reci utehe. Sa Draganom sam pricala (inace ona je bila moja uciteljica) koliko smo mi sitni nemocni jer nemamo, a oni sto imaju njih i ne dotice.
    Samo se drzite, budite jaki, gledajte Masu, njoj ste potrebni, ucite ispocetka, a Staki ce uvek biti tu.

    Ninina mama
    11:20 am

    ОдговориИзбриши
  5. cao.dobar dan..pratio sam Vasu pricu, upio sam dosta Vase energije, tokom proteklog perioda. I imao sam rodjenu sestru, kojoj su kada je imala 8meseci postavili dijagnozu sarkom na ocnom dnu...pa su joj sa 3god izvadili jedno, sa 4god drugo oko..pa je preminula sa 7,5god..majka i otac su mi pricali kako ljudi budu surovi, otudje se i izbegavaju bolesno dete..umrla je 08.06.1974, 2god pre nego sam se rodio..i dan danas jasno osecam da imam moju sestru Draganu da bih bio supercovek,natcovek..Stasa me podsetila na sva moja shvatanja o tome...Teodorin tata i brat jedne male Dragane

    ОдговориИзбриши