24.10.10.

Prilagodjavanje

Pokusavam da nadjem stan.Zelim da imamo psa.Zelim da zivimo kao porodica.Zvuci lepo,zvuci lako.
Prekjuce sam primila nekoliko veoma uvredljivih poruka sms od jedne agencije.Odgovorila sam uljudno.Oni su nastavili sa jos tri.Nazvala sam ih i rekla da mi nisu pokazali nijedan stan,da se nismo nikad ni videli,da nemamo ugovor,izvinuli su se zato sto je doslo do greske?Tri-cetiri uvredljive poruke greska?Rekla sam im da imam odredjeno misljenje o njihovoj agenciji,da mi ne traze stan i da se sa ljudima komunicira telefonom,a ne putem sms-a,na taj nacin.Uzasno sam se iznervirala.U redu,ljudi se nerviraju zbog preseljenja i inace,vidim bice potrebno i vreme i zivci.Ma,mogu ja to.
Vodim Maki kod psihologa,sad ulazi bez dreke,cak joj je ponela i dugme da usije jednoj zirafici oko da vidi!Igramo se sa plastelinom,setamo,ujutro i uvece placem.Cini se da je malo bolje,komuniciram,videla sam se sa drugaricama,secale smo se,zezale,bas mi je bilo drago sto smo se videle.
Idemo svake subote na sluzbu za upokojene,tu gledam Stasu,pricam sa njom,odem u stan i pricam sa slikom,igram se,puno placem.Znam ja da je na boljem mestu,ali ne znam zasto se mucila,to ne mogu da podnesem.Nedostaje mi fizicki,do bola,da je zagrlim,poljubim u kosu,da joj vidim oci i cujem ponesto pametno.
Juce smo hteli Masu da odvedemo u pozoristance,upali smo na Ruzno pace koje je Stasa x-puta gledala i gde je posle bio rodjendan devojcice nasih poznanika koji su nas sramezljivo pozvali da ostanemo,znajuci sve.Prvo je Masa pocela da place i Rista ju je izveo da se smiri,onda sam ja unutra plakala,jer sam sa Stasom prosla sve replike,Masa nije htela ni unutra,ni na rodjendan.Samo je htela krunu i carobni stapic.Otisli smo u setnju pored Dunava,gde smo uvek isli posle pozorista,oni su seli na klupicu da nesto pojedu,ja sam otisla na moje i Stasino omiljeno mesto gde sam se spustila do dole,jer se reka povukla.U jesen smo se uvek spustale tamo,gledale brodove i slusale patkice,skupljale kamencice i puzeve.Mesec se vec video onako pun,a ja sam pricala sa njom i skupljala joj puzice,jedan je pravi spondylos.Bila je samnom tu,nisam smela da se okrenem Masi koja me je zvala iz sveg glasa,nisam mogla da zaustavim suze,Stasa je u svemu,jer smo svugde bile.Jako je tesko smiriti se.
Jedno jutro smo ustale Maki i ja,sunce napolju,divota idemo napolje.Lepo smo setale,skupljale,lisce i otisle u parkic.Spustala se niz tobogan,obratile se po nekoj deci,sve je bilo lepo,ja ljubazna.Pojavljuje se deda sa klincem koji jedva ide i ne moze da saceka da se Maki popne stepenicama do tobogana,ni da je zamoli da se pomeri(a mali jedva ide kolicki je!) i klinca prebaci preko nje i stavi na tobogan.Meni se smracilo sto od gesta,sto od toga sto se to deci ne radi.Sacekala sam da vidim da li ce se izvinuti,a posto nije i nastavio je tako da se ponasa i sa strane,popela sam se na tobogan zgrabila dete i ponovo ga prebacila preko Mase.On je prisao i ja sam rekla da li znate sta ste uradili,kaze znam i nista,kazem ,e,onda znate da treba to da ponovite i to se ne radi.On opet nista.Spustim dete niz tobogan i krenem iz parkica,kad poce neka baba da se dere kako sam ja lupila neko dete,lupeta,ne zna o cemu se radi,niti je ista videla,a deda cuti.Krenula sam sa Masom iz parkica,baba je vikala kako sam bezobrazna,itd,a ja sam izmarsirala da je ne bi nokautirala u sekundi.Ruke su mi se tresle od besa,koliko ljudi samo sebe gledaju,dedi se zuri na tobogan,a babi da se svadja.Sto je jos strasnije,moj rodjeni otac je sedeo na klupici i pravio se lud.Dosla sam do kapije parkica i odlucila da mu ne dam da se izvuce i pocela da vicem Tata,jel ides sa nama,da te cekamo.Njega je sramota lude cerke,uopste nije pomislio da me uzme u odbranu! Tek je kasnije lagano ustao i izasao kao da ga se to nista ne tice.Zakljucila sam da meni ne treba psihijatar,nego tekvondo i ljuti pas.Nemoj da mi neko pipne Masu,pojescu ga!
Danas smo bili i sa njom u crkvi,svidja joj se muzika i slike,ali je plase ljudi.Potpuno je u pravu.Volim Sabornu crkvu,mozda sam navikla na nju,ali mi smeta sto nemaju neku prostoriju da se deca zabave dok traje sluzba i da ih roditelji vide.Upalila je svecu za Staki,a onda smo je podigli,ugledala je Bogorodicu.Pitala sam je da li znas ko je to.Rekla je znam,Bogorodica,A ovo(zna ko je) Stasa.
Trazila mi je njenu gumicu za kosu pre neko vece,dala sam joj i ona je gleda malo i kaze Stasa je tuzna zbog kose i vrati mi je.Ne znam vise sta zna,ceka je ,pa da idemo u stan...


Juce smo zakazali Opelo za Stasu za 1.novembar u 12h u Sabornoj crkvi,to je ponedeljak,da znaju ljudi koji zele da dodju,a koji moraju da se dogovore zbog posla.
Jako bi volela da se svi vidimo
mama

11 коментара:

  1. Draga Ceco, teško je vratiti se u život i životu. Vidim da se trudiš da ojačaš i da se boriš za ovo sto imaš -a imaš mnogo, mnogo! Muža koji te voli i Mašu. Sigurna sam da je Staša srećna gledajući vas, da je ponosna na svoju mamu koja gura napred kroz Veliku Tugu.

    ОдговориИзбриши
  2. nemoj mnogo da se uzbudjujes zbog bezveznih postupaka nebitnih ljudi, moja sestra je dozivela u vrticu da joj vaspitacica kaze:"vase dete je prezasticeno i mi imamo ime za takvu decu a to je 'SVILENI", eto toliko o tome....vidimo se 1. novembra :(

    ОдговориИзбриши
  3. Toplo vam preporucujem da procitate knjigu Koliba,mozda vam bude maalko lakse.Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  4. Ceco, pisi sto cesce ovakve stvari, sve sta ti je na srcu (vazi i za Ristu naravno)... meni je takodje veoma drago sto smo se videle pre neko vece i posebno sto smo bile u onom sastavu. Sad kad smo se sve ponovo povezale, verujem da cemo odrzavati kontakt i znaciti jedne drugima vise nego u ovom duzem medjuvremenu. Nacelno imamo dogovor da rezervisemo poslednji petak u mesecu za nasa vidjanja...
    Ceco, ti si jedna fenomenalna zena koja moze mnogo toga da pruzi ljudima oko sebe i da ih podstakne na licni razvoj... neguj svoje kvalitete... Posebno je i to sto si u ovim zivotnim okolnostima dostigla nivo svesti koji ne moze bas svako da razume i verujem da mozda povremeno imas i problem u komunikaciji sa ljudima, ali time nemoj da se opterecujes...drugi su drugi, a ti si ti...
    Poslusaj me samo sledece: u momentima kada ostanes sama sa svojim mislima o Stasi i svemu, pokusaj da intenziviras svoja osecanja ljubavi prema njoj i videces da ce biti manje suza i tuge a vise dozivljavanja beskonacnosti duse..ljudi obicno grese u tome sto pokusavaju da uguse svoju ljubav prema dragima koji vise nisu sa nama jer im nedostaje taj momenat da ljubav treba da ima svoju destinaciju. Ako dozvolis sebi da osetis svu snagu svoje ljubavi prema njoj i sad kad nije tu, posticices mnogo... dozvoli sebi da je sada volis cak i vise nego ikad, bez ikakvih sputavanja osecanja, videces da ce tuga izgledati malo drugacije...
    Javni za kucence sta imas u vidu pa da se raspitam...
    Cujemo se
    Ljubim

    ОдговориИзбриши
  5. Oh, kako boli kad su ljudi bez razloga neprijatni, posebno kad neko pati.
    Ja mogu pomoći, jednim malim zrncem, za treženje stana, imam veliko iskustvo, mnogo agencija sam preturila preko glave, preporučujem: Immo-nova, agent Vladimir Tešić.

    ОдговориИзбриши
  6. Ali definitivno vidim da te postupak tvog tate pogodio više nego dedino ponašanje. Od kako sam počela svoje roditelje da posmatram kao decu, mada još nisu ni senilni ni podetinjili, al su blizu, mnogo se bolje slažemo, tj lakše ignorišem njihove "gafove". Moj tata na primer, ladno brani moju decu od mene i ne bira mesto.

    ОдговориИзбриши
  7. Drugari,Stasina mama,mislimo dosta na Vas,pomalo placemo,iako se ne znamo...i moja supruga i ja..negde se stidim,sto se ukljucujem u Vas zivot,mada se vodim apelima Vasim za odrzanje bloga,kao i iskazanom potrebom za prijateljima,makar virtualnim..mojim roditeljima se desilo nesto vrlo slicno Vama. Dobili su kcer,Draganu,prvo dete,sa 8meseci,lekari su ustanovili karcinom na oku,sa 3god su joj izvadili jedno,sa 4god i drugo oko..borba je trajala 7,5god i izgubljena je..tako da nemam sestru..majka mi je pricala kako je izvodila malu na poljanu ispred zgrade,pa izadje komsinica,(koja je znala sve),pa ih besno tera,kako se ostala deca ne bi zarazila..odrastao sam pored te komsinice,znajuci ovu pricu..i mrzeo je,zeleo da je ubijem,jos kao dete..kasnije shvatio da je to sve glupost,nema veze sa mozgom..ljudi su preplavljeni strahom,robuju strahu..iz kog izgleda proizadje sebicluk,poput razmisljanja dede i babe u parku..valjda..pa i ja pisem ovo,jer sam negde sebican do bola..u mojoj glavi,postoji slika gde bi mi sestra mogla biti sve ovo vreme,mesto..sad ih vidim obe,zajedno..nije li to sebicluk?

    ОдговориИзбриши
  8. Kad sam dosla u Beograd iz provincije da radim u novinama bila sam ko pala s Marsa. Beograd mi je bio caroban grad. Za mene je to bio grad gde se ljudi bore za slobodu (jer i moj tata je tu dolazio 9. marta da se bori za tu slobodu). Kako sam samo bila sokirana autobusima, guranjima, nevaspitanjem u njima. Desavalo mi se da po nekoliko stanica pre cilja sidjem i odem pesice do kuce. Jednom mi se desilo da dve stanice ranije hocu da sidjem i da niko s vrata nece da se skloni. Izasla sam i pocle da se derem: "stoko srpska". Onda mi je jedan profesor psihologije s Filozofskog fakulteta rekao da on nikada ne seda u autobusu. Rekao mi je da uvek pusta druge da sednu, jer uvek u sebi pomisli mozda im je to jedino lepo sto im se tog dana desilo - da do kuce sednu u vozilo GSP.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши
  9. Ja želim da podelim jedno "lepo" iskustvo. Počelo je loše. Čekala sam sa Luci na red kod pedijatra na Institutu i unese majka bebu, par meseci ima. Zadržali su se, a po izlasku ju je sestra odvela do šaltera i rekla da je treba hospitalizovati i da je beba verovatno pozitivna. Pitate se šta je lepo? Pa to što je majka na trenutak dala bebu svojoj drugarici ili sestri, dok potpiše neke papire, a ova ju je prigrlila i poljubila.

    ОдговориИзбриши
  10. Ja sam kao novinar nekoliko godina pratila HIV pozitivne. Svake godine sam 1. decembra isla na Institut gde leze HIV pozitivni i pisala o njima. Toliko potresnih stvari sam tamo videla. Secam se da sam jednom videla i devojcicu od 7 godina kako prima infuziju. Secam se i onog decaka koji je isao sam u razred i isla jednom da napisem pricu o njemu. Srela sam njegovog dedu koji me je zamolio da to ne radim, vec da dodjem na kraju skolske godine da vidim kako je on dobar djak, a bio je odlican sa svim peticama. Poslusala sam ga i nisam napisala pricu nisam ni dosla na kraju godine. Bio je to jedan presladak decak i ne znam sta je sa njim danas.
    Moj brat inace zivi u domu za nezbrinutu decu i ima hepatit B, bolest koja se dobija kao sida, putem krvi. Pitam se kako je on uopste dobio tu bolest, a moji roditelji ne zele da pitaju. Plase se da ga ne vrate kuci, a o njemu je jako tesko brinuti 24 sata. Evo uzeli su ga sad na tri nedelje pa ga onda vrate u dom na dva tri meseca.
    I isla sam juce i zapalila svecu za Stasu, Andreju i onog decka od 15 godina koji je poginuo u Domu nezbrinutu decu, a na njegovoj sahrani je dosla samo jedna medicinska sestra iz doma.
    Totalno sam bila pokisla, ali sam otisla da vidim izlozbu u Italijanskom kulturnom centru i na kraju nisam otisla po Kjaru vec je otisao Igor. Kaze da je tamo bila sama poslednja u celom vrticu. Da sam znala otisla bih i mokra po nju.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши
  11. Ceco potpuno te razumem, i zasto te ovako losi medjuljudski odnosi u nekim banalnim situacijama dodatno nerviraju. Zasto ne bi bilo lepo, normalno, ljudski pa cak i u tako nekoj obicnoj, svakodnevnoj situaciji – pa to su samo deca koja se igraju u parkicu, zar i tu mora da bude nekog trvenja i nervoze? I to treba da bude neko lepo iskustvo da te bar malo nasmeje u toku ovog sumornog meseca, da tebi i Masi bude lepo zajedno. Ako se ti prema ljudima postavis sa nekim postovanjem i ako imas obzira, onda naravno da ocekujes to i od njih; u suprotnom se jednostavno osecas pregazenim, kao da ne postojis. Jos pogotovo sto je sve ovo tesko kad patis i kad ljudi oko tebe to ne znaju…a nije da bi ovo ponasanje bilo oprostivo i da nemas toliko stvari na dusi. Samo ga cini jos gorim i tezim. Imas i pravo sto si dreknula na dedu. Previse ljudi cuti i ne buni se protiv sitnih nepravdi koje ipak zivot znace, mozda cuvaju snagu za one vece. Postupak tvog oca je naravno nezgrapan i ne prilici jednom roditelju…a sto je najvaznije, ti i kao majka to znas i zastitila bi svoju decu pre svega u slicnoj situaciji. I to je velika stvar. Ali ako ikako mozes, mozda probaj ono sto je Oliverap rekla o odnosu prema roditeljima kako ne bi toliko primala k srcu njegove gafove…cuvaj sebe, Ristu i Masu. Ljubim vas.

    ОдговориИзбриши