6.10.10.

deca novog doba

Veoma rano sam ustanovio da sam ovde zato da bih bio od koristi. Dalje kroz život otkrivam kakvu vrstu koristi konkretno, a dok to ne utanačim, obrazujem se u raznim oblastima. Izvesno je, da, koju god oblast da zahvatim, nameće se potreba da je usavršim i prenesem nekome ko hoće da je primi. Staša je bila izvanredno plodno tle, učenik i sagovornik.
Verovatno ste do sada čuli da postoje neka drugačija deca, deca koja nose poruku, koja su drugačija od vršnjaka, deca koju zovu indigo, kristalna, zvezdana... Ja sam to čuo tek kada se Staša razbolela. Nisam znao za te termine, a njeno ponašanje i percepcije su mi bile normane, valjda zato što je prvo dete. Ona sama nam je rekla da je kristal. Čak je našla kristal u kome je ostavila zapis, i rekla da treba da ga protumači. Rekla je i da je izabrala mamu, i još dosta toga je rekla.
Možda je moje postojanje posvećeno prihvatanju i razvoju ovakve dece, jer sam sa Stašom osetio neverovatnu radost davanja, istovremeno i prihvatanja. Njima treba shvatanje, podrška, drugačija ishrana, drugačije školovanje, međusobno druženje. I roditelje bi trebalo okupiti i usmeriti, podržati...
Ako imate neku ideju tim povodom, kao što reče Kjarina mama, da se napravi udruženje, klub, ili možda fond ili nešto treće, jer se slažem sa Milicom da je to poruka Univerzalne ljubavi i treba je prenositi dalje, ne samo zato što "...ljubav leči" nego zato što nam ta deca donose skok u evoluciji kakvog do sada nije bilo! To su deca van ograničavajućih kategorija i treba ih prepoznati (često su povučena u sebe zbog nerazumevanja ili smejanja okoline - što ne smemo da dozvolimo), razumeti i udovoljiti njihovim potrebama. Oni imaju misiju, donose važne poruke i dobro je da znaju da nisu sami. I roditeljima takve dece treba pomoći.
Postoje neke knjnige o tome, tek treba da ih pročitam. Ali sigurno već postoji neko ko ih je pročitao...
Svejedno, javite se. Lepo je čitati komentare, ali ako neko ne želi javno da se izjašnjava, svoje predloge ili stavove može poslati mailom Stašinom tati na: ristomihic@yahoo.com

22 коментара:

  1. Tata Risto, Lana, Masho..
    Necu pisati ovog puta Stakici.... njoj sam sve rekao.. i znam da me je razumela. Sad je negde 2.15 ujutro... insonmnia me udara nezno kao grom. Ovog puta zelim da se obratim vama... i svima koji ovo citaju...
    Mozda mi se tuga preselila u neke druge dimenzije, mozda sam je zakljucao i kljucic izgubio... Ali kad naidje tuga, ne udara me trenutno kao grom, nego kao uragan koji udara i nosi sve pred sobom.
    Znam gde je nasa Stakica... i njoj sam rekao da znam gde ide.... znam... jer sam bio gore... dva puta...
    Nekog tamo 19 marta 2001 godine, imao sam tu srecu u nesreci da dodirnem nebeske njive.. oranice bez kraja, boje najzescih narkomana muziku kakvu ni klasici ne bi napisali...
    Opalio me infarkt, lazem.... opalilo me 4 infarkta za dva sata... i umro sam bratu na rukama.
    Gladao sam ga kako stoji na jednom mestu unezverenog pogleda i kako se dere, dozivajuci doktore da mi pomognu. Tog trenutka vise nije bio hirurg koji je spasio stotine ranjenika iz onog jbnog rata nego je bio samo moj brat. Stajao je mirno, unezvereno i odlazio je .. udaljavao se od mene.
    Ma jok bre, nije on odlazio nego ja. Postao sam svestan toga tek kad sam izasao kroz glavu. Pitacete se... kako bre.. sta prica ovaj. Ne znam, samo znam da sam izasao kroz glavu i otisao gore. Video sam sebe kako lezim na klupi ispred shok sobe a doktori skacu po meni, pucaju me onim elektricnim peglama ubadaju igle u srce... A ja....???
    Cutim i derem se.... izvinite.. cipele se deru.. ja vicem iz sveg glasa... Ovde sam ziv sam..ok sam.. ne dirajte me.
    Gledam ih sve dole. A glas ne izlazi.
    Shvatio sam da sam umro. Bilo je predivno. Nije me vise boleo onaj jbni infarkt, nije bio onog uglja u grudima koji gori, nije bilo vise ni one explozije od bola.
    Samo sam slusao nebesku tisinu, muziku koja je dolazila ko zna odakle....
    Video sam sve i svasta... i onu belu svetlost i cuo muziku...ali nemam ni oci ni usi.. ni usta...
    Znas... tamo gore.. vidis sve u 360 stepeni ali... zaboravi na nasu fiziku... to tamo ne postoji...
    Vidjao sam poznate i nepoznate ljude, prolazili su sati, ja sam ih gledao, posmatrao, bio zbunjen..
    Sta se sada pitas kako bre sati??? rekao sam ti zaboravi nasu fiziku...
    Slusao sam kako ljudi pricaju, doduse meni malo nerazumljivim jezikom ali su nesto pricali.
    Gledao sam ih pravo u oci i usta, da bolje ukapiram sta kazu. A ona je dosao moj deda. Visok, lep covek. Poznavao sam ga. Delovao mi je lepse nego kad sam ga video poslednji put.
    Prisao mi je, nezno pruzio ruku i stavio na moju glavu. Bez otvaranja usta (kojih usta?) rekao mi je... VRATI SE.. NIJE TI VREME....
    FLASH u glavi.... uzasan bol... svaka dlaka me boli na telu...
    Vratili su me.... poslednji pucanj one pegle ili kako je zovu defibrilator, vratio me je u ovaj svet. Sve me bre boli.
    Shvatio sam da sam se ponovo rodio da sam ponovo oziveo kao onomad kad sam izasao iz majcine utrobe. Kazu da je najjaci bol kad se dete rodi, zato se valjda i dere onoliko, a ovaj bol je bio isti.
    >>>>>>>>>>>>

    ОдговориИзбриши
  2. Pisao sam ovde nekih dobrih 45 minuta ali je iz nepoznatog razloga puklo sve....
    Hteo sam da podelim neke moje dozivljaje sa vama..... ali.. od svega sam najvise zeleo da vam kazem sledece...
    Tata Risto..i Mama Lana...Masho..
    Budite ponosni sto ste je imali, budite zahvali sto vam je poklonila toliko vremena,budite srecni sto je otisla na neko divnije mesto gde vise nikada nece osetiti nijednu bol.
    I ne zaboravite jos jednu malu stvarcicu... SVI SMO MI OVDE I DALJE SA VAMA...
    Voli vas cika Moki

    ОдговориИзбриши
  3. Tata Risto, Lana, Masho..
    Necu pisati ovog puta Stakici.... njoj sam sve rekao.. i znam da me je razumela. Sad je negde 2.15 ujutro... insonmnia me udara nezno kao grom. Ovog puta zelim da se obratim vama... i svima koji ovo citaju...
    Mozda mi se tuga preselila u neke druge dimenzije, mozda sam je zakljucao i kljucic izgubio... Ali kad naidje tuga, ne udara me trenutno kao grom, nego kao uragan koji udara i nosi sve pred sobom.
    Znam gde je nasa Stakica... i njoj sam rekao da znam gde ide.... znam... jer sam bio gore... dva puta...
    Nekog tamo 19 marta 2001 godine, imao sam tu srecu u nesreci da dodirnem nebeske njive.. oranice bez kraja, boje najzescih narkomana muziku kakvu ni klasici ne bi napisali...
    Opalio me infarkt, lazem.... opalilo me 4 infarkta za dva sata... i umro sam bratu na rukama.
    Gladao sam ga kako stoji na jednom mestu unezverenog pogleda i kako se dere, dozivajuci doktore da mi pomognu. Tog trenutka vise nije bio hirurg koji je spasio stotine ranjenika iz onog jbnog rata nego je bio samo moj brat. Stajao je mirno, unezvereno i odlazio je .. udaljavao se od mene.
    Ma jok bre, nije on odlazio nego ja. Postao sam svestan toga tek kad sam izasao kroz glavu. Pitacete se... kako bre.. sta prica ovaj. Ne znam, samo znam da sam izasao kroz glavu i otisao gore. Video sam sebe kako lezim na klupi ispred shok sobe a doktori skacu po meni, pucaju me onim elektricnim peglama ubadaju igle u srce... A ja....???
    Cutim i derem se.... izvinite.. cipele se deru.. ja vicem iz sveg glasa... Ovde sam ziv sam..ok sam.. ne dirajte me.
    Gledam ih sve dole. A glas ne izlazi.
    Shvatio sam da sam umro. Bilo je predivno. Nije me vise boleo onaj jbni infarkt, nije bio onog uglja u grudima koji gori, nije bilo vise ni one explozije od bola.
    Samo sam slusao nebesku tisinu, muziku koja je dolazila ko zna odakle....
    Video sam sve i svasta... i onu belu svetlost i cuo muziku...ali nemam ni oci ni usi.. ni usta...
    Znas... tamo gore.. vidis sve u 360 stepeni ali... zaboravi na nasu fiziku... to tamo ne postoji...
    Vidjao sam poznate i nepoznate ljude, prolazili su sati, ja sam ih gledao, posmatrao, bio zbunjen..
    Sta se sada pitas kako bre sati??? rekao sam ti zaboravi nasu fiziku...
    Slusao sam kako ljudi pricaju, doduse meni malo nerazumljivim jezikom ali su nesto pricali.
    Gledao sam ih pravo u oci i usta, da bolje ukapiram sta kazu. A ona je dosao moj deda. Visok, lep covek. Poznavao sam ga. Delovao mi je lepse nego kad sam ga video poslednji put.
    Prisao mi je, nezno pruzio ruku i stavio na moju glavu. Bez otvaranja usta (kojih usta?) rekao mi je... VRATI SE.. NIJE TI VREME....
    FLASH u glavi.... uzasan bol... svaka dlaka me boli na telu...
    Vratili su me.... poslednji pucanj one pegle ili kako je zovu defibrilator, vratio me je u ovaj svet. Sve me bre boli.
    Shvatio sam da sam se ponovo rodio da sam ponovo oziveo kao onomad kad sam izasao iz majcine utrobe. Kazu da je najjaci bol kad se dete rodi, zato se valjda i dere onoliko, a ovaj bol je bio isti.
    >>>>>>>>>>>>

    ОдговориИзбриши
  4. Moki, tvoj prethodni post je predugačak, pa ga Blogger nije objavio, ali sam ga srećom (ili šta li je) ja dobila na moj mail ;)
    Objaviću ga ja u dva dela!

    ОдговориИзбриши
  5. Pandja је оставио нови коментар на ваш пост "deca novog doba":

    Tata Risto, Lana, Masho..
    Necu pisati ovog puta Stakici.... njoj sam sve rekao.. i znam da me je razumela. Sad je negde 2.15 ujutro... insonmnia me udara nezno kao grom. Ovog puta zelim da se obratim vama... i svima koji ovo citaju...
    Mozda mi se tuga preselila u neke druge dimenzije, mozda sam je zakljucao i kljucic izgubio... Ali kad naidje tuga, ne udara me trenutno kao grom, nego kao uragan koji udara i nosi sve pred sobom.
    Znam gde je nasa Stakica... i njoj sam rekao da znam gde ide.... znam... jer sam bio gore... dva puta...
    Nekog tamo 19 marta 2001 godine, imao sam tu srecu u nesreci da dodirnem nebeske njive.. oranice bez kraja, boje najzescih narkomana muziku kakvu ni klasici ne bi napisali...
    Opalio me infarkt, lazem.... opalilo me 4 infarkta za dva sata... i umro sam bratu na rukama.
    Gladao sam ga kako stoji na jednom mestu unezverenog pogleda i kako se dere, dozivajuci doktore da mi pomognu. Tog trenutka vise nije bio hirurg koji je spasio stotine ranjenika iz onog jbnog rata nego je bio samo moj brat. Stajao je mirno, unezvereno i odlazio je .. udaljavao se od mene.
    Ma jok bre, nije on odlazio nego ja. Postao sam svestan toga tek kad sam izasao kroz glavu. Pitacete se... kako bre.. sta prica ovaj. Ne znam, samo znam da sam izasao kroz glavu i otisao gore. Video sam sebe kako lezim na klupi ispred shok sobe a doktori skacu po meni, pucaju me onim elektricnim peglama ubadaju igle u srce... A ja....???
    Cutim i derem se.... izvinite.. cipele se deru.. ja vicem iz sveg glasa... Ovde sam ziv sam..ok sam.. ne dirajte me.
    Gledam ih sve dole. A glas ne izlazi.

    ОдговориИзбриши
  6. hvatio sam da sam umro. Bilo je predivno. Nije me vise boleo onaj jbni infarkt, nije bio onog uglja u grudima koji gori, nije bilo vise ni one explozije od bola.
    Samo sam slusao nebesku tisinu, muziku koja je dolazila ko zna odakle....
    Video sam sve i svasta... i onu belu svetlost i cuo muziku...ali nemam ni oci ni usi.. ni usta...
    Znas... tamo gore.. vidis sve u 360 stepeni ali... zaboravi na nasu fiziku... to tamo ne postoji...
    Vidjao sam poznate i nepoznate ljude, prolazili su sati, ja sam ih gledao, posmatrao, bio zbunjen..
    Sta se sada pitas kako bre sati??? rekao sam ti zaboravi nasu fiziku...
    Slusao sam kako ljudi pricaju, doduse meni malo nerazumljivim jezikom ali su nesto pricali.
    Gledao sam ih pravo u oci i usta, da bolje ukapiram sta kazu. A ona je dosao moj deda. Visok, lep covek. Poznavao sam ga. Delovao mi je lepse nego kad sam ga video poslednji put.
    Prisao mi je, nezno pruzio ruku i stavio na moju glavu. Bez otvaranja usta (kojih usta?) rekao mi je... VRATI SE.. NIJE TI VREME....
    FLASH u glavi.... uzasan bol... svaka dlaka me boli na telu...
    Vratili su me.... poslednji pucanj one pegle ili kako je zovu defibrilator, vratio me je u ovaj svet. Sve me bre boli.
    Shvatio sam da sam se ponovo rodio da sam ponovo oziveo kao onomad kad sam izasao iz majcine utrobe. Kazu da je najjaci bol kad se dete rodi, zato se valjda i dere onoliko, a ovaj bol je bio isti.

    Pandja

    ОдговориИзбриши
  7. nisam se usudila da vam ovo pisem ali je Pnadja pokrenuo stvari.....moj muz, da nije moj muz nikada vam ovo ne bih napisala, je bio u klinickoj smrti posle saobracajne nesrece...ne mogu da verujem da citam Pandju a slusam mog Vukana....ista situacija, on gleda sebe sa plafona, doktori skacu po njemu, a on se pita sta im je, zasto se uzbudjuju kad je njemu dobro, onda ga vracaju u zivot i neverovatno boli, boli uzasno kad te vrate, sve do tada je bilo u redu.... eto to je to, isto iskustvo.

    ОдговориИзбриши
  8. Iz svega što pišete vidim da je malena zaista iza sebe ostavila više nego što će većina od nas. Radujem se što niste klonuli duhom već ste pronašli nov smisao, zadatak. Volela bih i malo više o Maši da pročitam. Ne zbog mene ili nas koji čitamo, već zbog nje, da se i ona malo čuje, da ne ostane u senci.
    Volimo vas.
    LucaLukaLolaBorko

    ОдговориИзбриши
  9. Dragi Risto,

    To sa udruzenjem je fantasticna ideja. Poznato je da su recimo levoruka deca i deca s disleksijom jako inteligentna, iako, im je tesko da se snadju u ovom drustvu. Cak sam skoro cula za jedan slucaj deteta u vrticu koje ima tri godine i koje nije pricalo. Mislili su da je autisticno, ali cim su uveli engleski pocelo je da ponavlja reci na tom jeziku. Kroz ovaj blog shvatila sam da ste Lana i vi roditelji sposobni da u detetu probudite ono najbolje, i zato jeste odlicna ideja da bas vi povedete takvo udruzenje.

    A sad bih htela da vam kazem nesto i o Masi, jer mi se cini da je ona u slicnoj situaciji u kakvoj sam ja bila kao mala. Naime, kad sam imala 13, 14 godina tata mi je rekao da sam ja uzela srecu mog brata i da cu biti mnogo srecna u zivotu. Ta njegova recenica me je tad mnogo pogodila, mislila sam da je to lupetanje jednog primitivnog starca s Kosova. Kao da sam ja kriva sto je moj brat bolestan. Iako, danas nismo u najboljim odnosima, kad sam porasla shvatila sam da on nije mislio nista lose. Jednostavno mi je rekao zdrava si i prava i mozes, za razliku od tvog brata, mnogo toga da postignes u zivotu. Stase vise nema, ali ona zivi kroz vas, ali i kroz Masu. Masa nije isto sto i Stasa, ali je Masa Stasina sestra. Sve ono sto ste hteli da naucite Stasu, naucite Masu i to ce vam se desetostruko vratiti. Licno smatram da bi najbolje bilo, da koliko god da je Masa mala, objasnite joj da je Stasa sad na nebu i da pazi sad na svoju mladju sestru. Ja sam u porodici imala mnogo tragedija. Najveca je ta da je moja rodjena tetka u istoj nedelji od teske nasledne bolesti izgubila dva sina od 14 i 18 godina. Njen najstariji sin, koji na rodjenju nije dobio tu bolest, danas ima 4 dece, i sigurna sam da ta dva decaka danas zive kroz tu decu, koja su prelepa i prepametna.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши
  10. Sad sam se setila jedne, pa mogla bih reći - anegdote. Kada je moja baka sa kojom smo živeli i koja je mom tada četvorogodišnjem detetu bila više kao sestra ili drugarica, bili su "tu negde", zajedno se otimali oko igračaka i slatkiša, ipak umrla i mi mu rekli da je otišla na nebo, stalno je tražio da putujemo avionom, pa da je posetimo. Gledao je u nebo i ljutio se kada vidi jake reflektore na nekom kafiću - Maka ne može da spava, reci im da ugase. Dečiji um je neopterećen naučenim ogradama, strahovima, oni misle da je sve moguće, njihova mašta je ujedno za njih i stvarnost. Zato jako treba voditi računa kako reći maloj devojčici zašto sada nema seke, gde je ona... Nisam sigurna da je to sa nebom dobro rešenje, bar ne u tom uzrastu, svašta joj može pasti na pamet. A opet i da ne pomisli da je nešto kriva, i to treba paziti. Težak zadatak je pred vama, ali verujem, dokazali ste, da umete da se nosite i sa najtežim.
    Ljubimo vas
    LucaLukaLolaBorko

    ОдговориИзбриши
  11. Sad sam videla da sam napravila gore lapsus rekavsi da Stase vise nema, ali to nije tacno. Ja kao i vi verujem da vas Stasa sve zajedno odozgo gleda i cuva. U zelji da vam napisem nesto utesno cesto pravim lapsuse, a koji su se desavali i u prethodnim postovima, zbog cega vam se duboko izvinjavam.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши
  12. Jako lep post i drago mi je da radite na takvom polju da deca imaju vise prostora i da ih vise slusamo. Predhodni post nisam uspela do kraja da procitam, jednostavno sam previse osetljiva. Stasa je uspela u tome, da je jako zavolim, ali i strasno boli sto nisam uspela da ostane tu. Znam da joj je dobro sada. Znam da je na sigurnom i niko joj nista lose ne moze uraditi, ali.... ovo ali....ostaje pitanje, ostaje neki bol i prosto ne mogu da zavrsim citanje posta( jednog dana cu valjda uspeti u tome). Takva sam ja, kada je umrla jedna prijateljica, koja mi je bila jako draga, nisam mogla da idem da se oprostim od nje- mozda sam kukavica, ili zelim da ostane u mojim mislima onako razdragana, sa osmehom na licu. Izgubila sam mnoge drage osobe, mnogo mi nedostaju. Jedna osoba je moj deda,koji je poginuo kada sam imala samo 9 godina. Mnogo mi je nedostajao, jer je bio poseban, pokazao mi je mnogo toga, imao je posebne price, nikad se nije svadjao, umeo je svasta da napravi, on mi je postao idol u zivotu. Cesto se secam njegovih reci i njegovih prica. Secanje na njega mi je uvek pomoglo da vaspitavam moje dete pravilno. Uvek sam imala vremena za njega, cak i kada sam bila premorena, slusala sam ga, klimala glavom, pokusala da ga pratim. I on je mene bolje razumeo, ta nasa ljubav majke i sina je ogromna, sa puno razumevanja i poverenja. Danas je veliki covek, student i profesor. Poseban je, ljudi ga vole, cene i cesto mi kazu BLAGO TEBI. Jeste blago, ali je moje blago. Dala sam sve od sebe i pomogla njegovom talentu, uvek je bio posebno dete i bas tako, cesto i neprihvatljiv od druge dece, cak i napadnut, ali ja sam se uvek snalazila da mu pomognem i on mi se uvek poveravao i imao uvek poverenje u mene. Ponosna sam danas na njega i zahvalna sam sto sam provela detinjstvo sa mojim dedom, od koga sam za kratko vreme mnogo naucila. Imam i mnogo iskustva i ako mogu biti od pomocui, tu sam. Poljubite Masu 2 puta, jedanput za Stasu od teta Pipi. Moja podrska vasim namerama i vasem postu. Ne smemo odustajati od ovakve namere, Stasa je sigurno napravila skretnicu u svemu i verujem da ce mnogo doneti i deci i roditeljima.

    ОдговориИзбриши
  13. Jako lep post i drago mi je da radite na takvom polju da deca imaju vise prostora i da ih vise slusamo. Predhodni post nisam uspela do kraja da procitam, jednostavno sam previse osetljiva. Stasa je uspela u tome, da je jako zavolim, ali i strasno boli sto nisam uspela da ostane tu. Znam da joj je dobro sada. Znam da je na sigurnom i niko joj nista lose ne moze uraditi, ali.... ovo ali....ostaje pitanje, ostaje neki bol i prosto ne mogu da zavrsim citanje posta( jednog dana cu valjda uspeti u tome). Takva sam ja, kada je umrla jedna prijateljica, koja mi je bila jako draga, nisam mogla da idem da se oprostim od nje- mozda sam kukavica, ili zelim da ostane u mojim mislima onako razdragana, sa osmehom na licu. Izgubila sam mnoge drage osobe, mnogo mi nedostaju. Jedna osoba je moj deda,koji je poginuo kada sam imala samo 9 godina. Mnogo mi je nedostajao, jer je bio poseban, pokazao mi je mnogo toga, imao je posebne price, nikad se nije svadjao, umeo je svasta da napravi, on mi je postao idol u zivotu. Cesto se secam njegovih reci i njegovih prica. Secanje na njega mi je uvek pomoglo da vaspitavam moje dete pravilno. Uvek sam imala vremena za njega, cak i kada sam bila premorena, slusala sam ga, klimala glavom, pokusala da ga pratim. I on je mene bolje razumeo, ta nasa ljubav majke i sina je ogromna, sa puno razumevanja i poverenja. Danas je veliki covek, student i profesor. Poseban je, ljudi ga vole, cene i cesto mi kazu BLAGO TEBI. Jeste blago, ali je moje blago. Dala sam sve od sebe i pomogla njegovom talentu, uvek je bio posebno dete i bas tako, cesto i neprihvatljiv od druge dece, cak i napadnut, ali ja sam se uvek snalazila da mu pomognem i on mi se uvek poveravao i imao uvek poverenje u mene. Ponosna sam danas na njega i zahvalna sam sto sam provela detinjstvo sa mojim dedom, od koga sam za kratko vreme mnogo naucila. Imam i mnogo iskustva i ako mogu biti od pomocui, tu sam. Poljubite Masu 2 puta, jedanput za Stasu od teta Pipi. Moja podrska vasim namerama i vasem postu. Ne smemo odustajati od ovakve namere, Stasa je sigurno napravila skretnicu u svemu i verujem da ce mnogo doneti i deci i roditeljima.

    ОдговориИзбриши
  14. Jako lep post i drago mi je da radite na takvom polju da deca imaju vise prostora i da ih vise slusamo. Predhodni post nisam uspela do kraja da procitam, jednostavno sam previse osetljiva. Stasa je uspela u tome, da je jako zavolim, ali i strasno boli sto nisam uspela da ostane tu. Znam da joj je dobro sada. Znam da je na sigurnom i niko joj nista lose ne moze uraditi, ali.... ovo ali....ostaje pitanje, ostaje neki bol i prosto ne mogu da zavrsim citanje posta( jednog dana cu valjda uspeti u tome). Takva sam ja, kada je umrla jedna prijateljica, koja mi je bila jako draga, nisam mogla da idem da se oprostim od nje- mozda sam kukavica, ili zelim da ostane u mojim mislima onako razdragana, sa osmehom na licu. Izgubila sam mnoge drage osobe, mnogo mi nedostaju. Jedna osoba je moj deda,koji je poginuo kada sam imala samo 9 godina. Mnogo mi je nedostajao, jer je bio poseban, pokazao mi je mnogo toga, imao je posebne price, nikad se nije svadjao, umeo je svasta da napravi, on mi je postao idol u zivotu. Cesto se secam njegovih reci i njegovih prica. Secanje na njega mi je uvek pomoglo da vaspitavam moje dete pravilno. Uvek sam imala vremena za njega, cak i kada sam bila premorena, slusala sam ga, klimala glavom, pokusala da ga pratim. I on je mene bolje razumeo, ta nasa ljubav majke i sina je ogromna, sa puno razumevanja i poverenja. Danas je veliki covek, student i profesor. Poseban je, ljudi ga vole, cene i cesto mi kazu BLAGO TEBI. Jeste blago, ali je moje blago. Dala sam sve od sebe i pomogla njegovom talentu, uvek je bio posebno dete i bas tako, cesto i neprihvatljiv od druge dece, cak i napadnut, ali ja sam se uvek snalazila da mu pomognem i on mi se uvek poveravao i imao uvek poverenje u mene. Ponosna sam danas na njega i zahvalna sam sto sam provela detinjstvo sa mojim dedom, od koga sam za kratko vreme mnogo naucila. Imam i mnogo iskustva i ako mogu biti od pomocui, tu sam. Poljubite Masu 2 puta, jedanput za Stasu od teta Pipi. Moja podrska vasim namerama i vasem postu. Ne smemo odustajati od ovakve namere, Stasa je sigurno napravila skretnicu u svemu i verujem da ce mnogo doneti i deci i roditeljima.

    ОдговориИзбриши
  15. Jako lep post i drago mi je da radite na takvom polju da deca imaju vise prostora i da ih vise slusamo. Predhodni post nisam uspela do kraja da procitam, jednostavno sam previse osetljiva. Stasa je uspela u tome, da je jako zavolim, ali i strasno boli sto nisam uspela da ostane tu. Znam da joj je dobro sada. Znam da je na sigurnom i niko joj nista lose ne moze uraditi, ali.... ovo ali....ostaje pitanje, ostaje neki bol i prosto ne mogu da zavrsim citanje posta( jednog dana cu valjda uspeti u tome). Takva sam ja, kada je umrla jedna prijateljica, koja mi je bila jako draga, nisam mogla da idem da se oprostim od nje- mozda sam kukavica, ili zelim da ostane u mojim mislima onako razdragana, sa osmehom na licu. Izgubila sam mnoge drage osobe, mnogo mi nedostaju. Jedna osoba je moj deda,koji je poginuo kada sam imala samo 9 godina. Mnogo mi je nedostajao, jer je bio poseban, pokazao mi je mnogo toga, imao je posebne price, nikad se nije svadjao, umeo je svasta da napravi, on mi je postao idol u zivotu. Cesto se secam njegovih reci i njegovih prica. Secanje na njega mi je uvek pomoglo da vaspitavam moje dete pravilno. Uvek sam imala vremena za njega, cak i kada sam bila premorena, slusala sam ga, klimala glavom, pokusala da ga pratim. I on je mene bolje razumeo, ta nasa ljubav majke i sina je ogromna, sa puno razumevanja i poverenja. Danas je veliki covek, student i profesor. Poseban je, ljudi ga vole, cene i cesto mi kazu BLAGO TEBI. Jeste blago, ali je moje blago. Dala sam sve od sebe i pomogla njegovom talentu, uvek je bio posebno dete i bas tako, cesto i neprihvatljiv od druge dece, cak i napadnut, ali ja sam se uvek snalazila da mu pomognem i on mi se uvek poveravao i imao uvek poverenje u mene. Ponosna sam danas na njega i zahvalna sam sto sam provela detinjstvo sa mojim dedom, od koga sam za kratko vreme mnogo naucila. Imam i mnogo iskustva i ako mogu biti od pomocui, tu sam. Poljubite Masu 2 puta, jedanput za Stasu od teta Pipi. Moja podrska vasim namerama i vasem postu. Ne smemo odustajati od ovakve namere, Stasa je sigurno napravila skretnicu u svemu i verujem da ce mnogo doneti i deci i roditeljima.

    ОдговориИзбриши
  16. Jako lep post i drago mi je da radite na takvom polju da deca imaju vise prostora i da ih vise slusamo. Predhodni post nisam uspela do kraja da procitam, jednostavno sam previse osetljiva. Stasa je uspela u tome, da je jako zavolim, ali i strasno boli sto nisam uspela da ostane tu. Znam da joj je dobro sada. Znam da je na sigurnom i niko joj nista lose ne moze uraditi, ali.... ovo ali....ostaje pitanje, ostaje neki bol i prosto ne mogu da zavrsim citanje posta( jednog dana cu valjda uspeti u tome). Takva sam ja, kada je umrla jedna prijateljica, koja mi je bila jako draga, nisam mogla da idem da se oprostim od nje- mozda sam kukavica, ili zelim da ostane u mojim mislima onako razdragana, sa osmehom na licu. Izgubila sam mnoge drage osobe, mnogo mi nedostaju. Jedna osoba je moj deda,koji je poginuo kada sam imala samo 9 godina. Mnogo mi je nedostajao, jer je bio poseban, pokazao mi je mnogo toga, imao je posebne price, nikad se nije svadjao, umeo je svasta da napravi, on mi je postao idol u zivotu. Cesto se secam njegovih reci i njegovih prica. Secanje na njega mi je uvek pomoglo da vaspitavam moje dete pravilno. Uvek sam imala vremena za njega, cak i kada sam bila premorena, slusala sam ga, klimala glavom, pokusala da ga pratim. I on je mene bolje razumeo, ta nasa ljubav majke i sina je ogromna, sa puno razumevanja i poverenja. Danas je veliki covek, student i profesor. Poseban je, ljudi ga vole, cene i cesto mi kazu BLAGO TEBI. Jeste blago, ali je moje blago. Dala sam sve od sebe i pomogla njegovom talentu, uvek je bio posebno dete i bas tako, cesto i neprihvatljiv od druge dece, cak i napadnut, ali ja sam se uvek snalazila da mu pomognem i on mi se uvek poveravao i imao uvek poverenje u mene. Ponosna sam danas na njega i zahvalna sam sto sam provela detinjstvo sa mojim dedom, od koga sam za kratko vreme mnogo naucila. Imam i mnogo iskustva i ako mogu biti od pomocui, tu sam. Poljubite Masu 2 puta, jedanput za Stasu od teta Pipi. Moja podrska vasim namerama i vasem postu. Ne smemo odustajati od ovakve namere, Stasa je sigurno napravila skretnicu u svemu i verujem da ce mnogo doneti i deci i roditeljima.

    ОдговориИзбриши
  17. Jako lep post i drago mi je da radite na takvom polju da deca imaju vise prostora i da ih vise slusamo. Predhodni post nisam uspela do kraja da procitam, jednostavno sam previse osetljiva. Stasa je uspela u tome, da je jako zavolim, ali i strasno boli sto nisam uspela da ostane tu. Znam da joj je dobro sada. Znam da je na sigurnom i niko joj nista lose ne moze uraditi, ali.... ovo ali....ostaje pitanje, ostaje neki bol i prosto ne mogu da zavrsim citanje posta( jednog dana cu valjda uspeti u tome). Takva sam ja, kada je umrla jedna prijateljica, koja mi je bila jako draga, nisam mogla da idem da se oprostim od nje- mozda sam kukavica, ili zelim da ostane u mojim mislima onako razdragana, sa osmehom na licu. Izgubila sam mnoge drage osobe, mnogo mi nedostaju. Jedna osoba je moj deda,koji je poginuo kada sam imala samo 9 godina. Mnogo mi je nedostajao, jer je bio poseban, pokazao mi je mnogo toga, imao je posebne price, nikad se nije svadjao, umeo je svasta da napravi, on mi je postao idol u zivotu.

    ОдговориИзбриши
  18. .....Cesto se secam dedinih reciju i njegovih prica. Secanje na njega mi je uvek pomoglo da vaspitavam moje dete pravilno. Uvek sam imala vremena za njega, cak i kada sam bila premorena, slusala sam ga, klimala glavom, pokusala da ga pratim. I on je mene bolje razumeo, ta nasa ljubav majke i sina je ogromna, sa puno razumevanja i poverenja. Danas je veliki covek, student i profesor. Poseban je, ljudi ga vole, cene i cesto mi kazu BLAGO TEBI. Jeste blago, ali je moje blago. Dala sam sve od sebe i pomogla njegovom talentu, uvek je bio posebno dete i bas tako, cesto i neprihvatljiv od druge dece, cak i napadnut, ali ja sam se uvek snalazila da mu pomognem i on mi se uvek poveravao i imao uvek poverenje u mene. Ponosna sam danas na njega i zahvalna sam sto sam provela detinjstvo sa mojim dedom, od koga sam za kratko vreme mnogo naucila. Imam i mnogo iskustva i ako mogu biti od pomocui, tu sam. Poljubite Masu 2 puta, jedanput za Stasu od teta Pipi. Moja podrska vasim namerama i vasem postu. Ne smemo odustajati od ovakve namere, Stasa je sigurno napravila skretnicu u svemu i verujem da ce mnogo doneti i deci i roditeljima. A da deci treba pokazati otvorenu ljubav, mora da to oseti, a ujedno jako voditi racuna gde su granice, ne mesati babe i zabe. Moj sin je to objasnio ovako: moja mama je super, dorba mama, najbolja, ali ima neki momenat kada je jako ostra i ne popusta, presece nekako tvrdo i moram da slusam. To je bilo kada je bio mali, danas zna da je to da se ne bi preslo u razmazenost. On licno jako ume sa decom, on je omiljenik male dece a i velike.

    ОдговориИзбриши
  19. Ubuduce vam mogu povremeno ispricati razne price iz detinjstva moga sina i naseg decijeg doba. Da,tako je i ja sam provela zajedno sa njim to decije doba, to je nase doba, fantasticno doba. Moj muz ima unucice male izmedju 6 godina i mesec dama. Deca su jako privrzena meni i ponovo dozivljavam iz nova period detinjstva. Jednostavno vole da budemo sa njima, a ubedjena sam da ce im to mnogo koristiti u zivotu, bas kao meni druzenje sa mojim dedom. Ma bicu ja jednog dana super baka svom unucetu. Samo nek je zdravlja, a bice znam. Stasa mi je otvorila jos vise oci i verujem da je jako bitno da je tu sa nama. Hvala Risto, Lana, Masa, a najvise hvala Stasi.

    ОдговориИзбриши
  20. Upoznao sam se sa vasom situacijom preko ovog bloga i pratio sam desavanja...moram da vam kazem da se prosto divim vasoj upornosti,istrajnosti,veri...svaka cast..mislim da sta god da se desi treba ostati takav i istrajati i u veri i u upornosti i nastaviti dalje sto svakako nije lako...nadam se da cete vi to uraditi sa Masom jer ce i njoj, sigurno, puno znaciti vasa volja i paznja i nadam se da cete biti srecni jer ce Stasa koja je bila radosna, vesela, puna pozitivne energije biti sigurno ponosna na sve vas kao sto je i sada...ona ce znati da ste vi srecni a samim tim bice i ona, jer nju krase one najlepse i najmilije vrline,a sa druge strane ce opet znati da je niste niukom slucaju zaboravili i da cete uvek biti na neki nacin sa njom...ZELIM VAM SVU SRECU JER SVOJIM VRLINAMA TO ZASLUZUJETE!!!

    ОдговориИзбриши
  21. lebdi sretno s onkraj nebeskog oceana. Iskrena sućut roditeljima. Loredana

    ОдговориИзбриши
  22. S' obzirom na to da sam Ovde da kažem, počeću bez uvoda i reda. Razumećete, nadam se.
    Novo doba je tu, neosetno je počelo pre nekoliko decenija. Ta „deca novog doba“ jesu Duše sa otključanim razumevanjem. Ona samo svesno raspolažu informacijama koje svako od nas nosi u sebi. Nekima nije dato da ih razumeju sada, ali to će se vremenom srediti. Svako ko treba da Zna, čuće i prepoznaće to. U vašem svetu i načinu pričanja možda postoji razlika između vas i nas, drveta i ptice, šuma i mirisa, crnog i belog čoveka, itd., ali za time nema potrebe. Mi smo svi Jedno. To je ono što treba da razumete, vrlo je jednostavno, a posle toga sve postaje lakše i smisleno.
    Ne smatram da nam trebaju posebne škole, grupe, fondovi...Mi znamo da nismo sami, osećamo. Da, većina se zatvori u sebe zbog nerazumevanja, neki čak do tačke samoisključenja veze sa Znanjem, ali većina takođe i izađe iz toga pre ili kasnije. Svi smo „programirani“ da se uključimo u određenom trenutku i instinktivno znamo šta nam treba. Ali ono što treba da shvatite je da mi nismo ovde da se izdvajamo i stvaramo nove podele.
    Mi smo tu da zbližavamo, kao što je Staša i uradila.
    Zaboravite izdvajanje. Učite od nas i SA nama. Koliko je vama naše Znanje možda strano, toliko je nekima od nas ovaj materijalni svet stran. Čovečanstvo ima puno potencijala, ali potencijala da ide u oba smera. Bolje Čujte šta govorimo i širite to dalje. Vi ste kao i mi, energije beskrajnih mogućnosti, od mačke, drveta i reke. Reći ćemo vam ono što ste zaboravili da znate zato što smo Ovde i Sada da vam pokažemo put. Put ka istinskom Postojanju (možda je to nešto između vašeg „život“ i „sreća“?), a ne da se zaglibljujete u ovom materijalnom ludilu.
    Ali prvo morate da prestanete da se delite. Razlike će uvek postojati, ali Različitost i Odvajanje NIJE isto.
    Nadam se da ovo neće nikoga razljutiti ili uvrediti, stvarno je pisan u najboljoj nameri.

    ОдговориИзбриши