22.11.10.


22.novembar 2010.

Veceras su dva meseca kako se nasa draga Staki upokojila.Otisla sam u crkvu da upalim svecu i napravila sam srce oko svece,tako zene iz crkve znaju da je ne gase do kraja.Isplakala sam se i jedna od zena iz crkve mi je prisla i rekla Mico,pa jel dva meseca,klimnula sam glavom.Nekome vec,nekome tek,meni vecnost jedna bez nje,eoni bez njenih gegova i smeha.Jutros me je Masa pitala kako sam,onda me je pitala a kako ti je Staki?Kazem dobro,to i mislim,a ona kaze u bolnici je.Za nju je vreme relativan pojam,sto nisam opet dete da i ja tako mislim.Stavim neke njene slike pred sebe,pa kao da mi je tu,a onda se setim njene price o malom carobnjaku koji je bio jako mocan,ali nedovoljno da bi sebe napravio velikim.Za mog Kiki Bua,sa najvecom mogucom ljudskom ljubavlju

7 коментара:

  1. :((((( ne znam ni šta bih ti napisala, osim da znaš da pratim i mislim na malog Kiki Bua.

    ОдговориИзбриши
  2. Draga Stasina mama, oprosti uvek ti zaboravim ime. Valjda gde je Stasa za mene nesto posebno uvek bila i ostace tako, a ti si njena posebna mama. Ja sam Stasu drzala u snovima, u mislima i uvek ce biti u mojim secanjima, u mom srcu. Dozvolila sam sebi da joj poklonim jedan poseban cvet. Odnosno Stasa me je asocirala i podstakla da stvorim cvet koji je poseban bas kao Stasa i dala sam mu ime Stasa. Trebalo mi je vremena da sve konce saberem, da ga usavrsim i sada je objavljen u mom postu. Neka svakome Stasa ostane u secanju, pa kada vide ovaj cvet, ugledaju Stasu. Oprostite, nisam vas pitala za dozvolu. Verujem da mi necete zameriti, ali bilo je jace od mene. Mogla sam da ga objavim kao moj cvet, ali nije to to, jer me je Stasa podstakla da nastane. U mislima sa njom, pred spavanje sam dobila tu ideju i za mene je to Stasin cvet. Ako zelite, mozete ga iskopirati, preuzetu, meni bi bilo drago,a nadam se da cu jednog dana uspeti da ga posaljem u paketu.
    Pozdrav od vase Pipi.

    ОдговориИзбриши
  3. Neverovatno, danas ceo dan mislim na vas i na Stasu, a narocito na Stasu i gledala sam njene slike, ponovo, na FB, kada je tako veselo slavila Halloween. Tek sam sad obratila paznju na datum. Ali secanja su se sama nametnula, ne znajuci za bilo kakav kalendar. Verujem da ovi dani lenjo i tesko prolaze bez Staki, i da svasta prezivljavate svakodnevno u ovom periodu, dovoljno za ko zna koliko godina nekog mirnijeg zivota. Ali lepo je sto ste bili na Tari, sto ste setali, imali vremena da se posvetite sami sebi i uspomenama na Stasu. Voli vas N.

    ОдговориИзбриши
  4. Draga Lana,

    Glupo mi je da kazem da znam kako ti je. Kad pogledam moju Kjaru ne mogu ni da zamislim kroz sta sve prolazis. Pa to je pravi kosmar. Kroz to ne treba niko da prolazi i zao mi je sto se tebi to desava, ali i drugima. Suze mi svaki put krenu kad procitam ono sto napises, jos jednom zao mi je, ali stvarno iz majcinog srca zao sto ti se sve to desilo i ne dao Bog nikome vise.

    Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  5. Ne dajte se, drugari. Pricao sam mami o Stasi, pokusao da joj objasnim internet, facebook i te stvari..nista nije shvatila, osim Vase tragedije..onda smo zajedno plakali za Stasom i njenom kceri, a mojom sekom..5x mi je rekla da Vam ne pisem vise,da se ne mesam, jer nema svrhe..a ja je ne slusam..

    ОдговориИзбриши
  6. W. M. Branham je u kratkom vremenu izgubio ženu i devojčicu od 2 godine. To njegovo teško iskustvo i izlazak iz njega opisano je u ovoj knjizi.

    http://nevesta-hristova.com/zivotna_prica.html

    U levom prozoru, ispod teksta, nalaze se linkovi, skinite sve i pročitajte knjigu, nije velika. Verujem da će vam njegovo iskustvo pomoći da lakše razumete ove teške trenutke.

    ОдговориИзбриши
  7. Dragi Mihici,
    Nisam imala snage okaciti bilo koje slovo na blogu... Nisam znala sta reci Vama koji ste u bolu... Bolovala sam zajedno sa Vama, krisom virila na blog... Priznajem cak i na poslu...
    Znam da ce u vasoj dusi uvek cutati ta bolna praznina... Stasa je spojila sve nas kada smo u kriticnim momentima u borbi za njen zivot ostavljali ne samo reci, vec i dobru energiju za ozdravljenje... Neke dogadjaji su jednostavno vodjeni Bozijom rukom... Tako je moralo... Sada je tesko i bice Vam sve teze... Zivot ide dalje, gledajte u buducnost... Stasa neka bude uzor svima nama kako treba biti jak u borbi u ovim okrutnim vremenima zivljenja... Drago mi je da je blog jos tu i da ostavljate tragove na njemu...
    Kada ga otvorim osetim tu njenu dobru energiju, toplinu koja zraci iz njenih ociju ne moze nista da izbrise... Zelim Vam da sto pre otvorite svoja srca i dusu pozitivnim stvarima, u tome ce Vam Masa najvise pomoci...
    Zelim Vam srecno useljenje u novi stan i ne brinite gde god otisli sa Vama ce i Staki, ona ce da Vas vodi i cuva...
    Ljubim Vas od <3 Vila

    ОдговориИзбриши