31.7.10.

San

Stasa spava vec dve nedelje. Od proslog javljanja kad smo nocu jurili na reanimaciju spava. Zasto toliko spava? Da nije doslo do nekog tezeg ostecenja zbog toga sto nije mogla da dodje do vazduha vise od sat vremena? U pocetku se retko budila, dok se u poslednje vreme budi sve cesce. Kada je izasla sa intenzivne u Tirsovoj, preselili smo se u novi stan. Ima temperaturu svo vreme[37.2-37.5], probleme sa disanjem, sa slajmom koji se spusta u pluca pa je aspiriramo redovno, stalno je na kiseoniku, ne zbog potrebe, [moze da bude i bez kiseonika] vec zato sto joj on koristi, kao da je na planinskom vazduhu, a ne moze da postane ovisnik.

Od tog vremena Tata ima strah da je hrani na sondu. Ispostavilo se da je opravdan! Ponovo joj je pozlilo i ponovo se gusila, ali ovog puta je to bilo drugacije - aspirirali smo je i dali kiseonika dok nije dosla hitna pomoc. Opet su bili neki zbunjeni, koji nisu cak ni usli u sobu, trazili su istoriju bolesti i cekali sta cemo da odlucimo: da li da idemo u bolnicu ili ne. Nasa dilema je bila - cimati je ponovo na intenzivnu i ostaviti, mogucnost da tamo umre sama, bez mame i tate ili ostati kuci, sa mamom i tatom i oprostiti se. Zasto smo uopste imali dilemu? Zbog njene diagnoze bolesti, zbog pretpostavke da otkazuje centralni nervni sistem i da su to simptomi koji neumitno ukazuju na to i da je kraj.

Prethodne noci Stasa nije dobro spavala, da bi se tog dana borila sa slajmom i disanjem. Ceo dan! Od 11h do predvece! Svo vreme kasalj, aspiracija, kiseonik, drzanje dlave u polozaju u kome moze da lakse dise...nije cak ni jela, ni pila vodu jer je to trajalo svo vreme.
Na kraju se iscistila pluca! Umor je savladao i zaspala je odmah. Ubacili smo novu nazogastralnu sondu koju smo prethodno izvadili jer smo mislili da ona pravi probleme. Proslo je neko vreme nakon obroka, kada su opet poceli simptomi.

Sta je presudilo da se odlucimo na intenzivnu negu ponovo? Nas, kao i sve ostale, cesto prevari dijagnoza Stasine bolesti i prvo sto pomislimo je: kraj, to je to. Medjutim, to je velika greska, koja moze da bude kobna pre vremena... U jednom momentu Mama pita doktorku iz hitne pomoci:
- Pa dobro, hocete li je pregledati?
- Sta da pregledam?
- Pa na primer nepce, da li su spusteni ili ne!
Doktorka uzlima lampu, stapic sa mukom gura u Stasina usta i konstatuje:
-Nepca imaju tonus! Nisu spustena.
RESENA DILEMA, ODMAH IDEMO U BOLNICU! Uvili je u cebe, tati u narucije i kreci...

Sada je tamo. Stabilna, nema temperaturu, ima sonde i plasticnih creva kao ronilac... Bila je svesna kada smo juce isli u posetu, komunicirali smo. Dise uz pomoc aparata i to moze biti problem. Nadamo se da nece, jos. Jos joj nije vreme. Sem toga, oko joj se vratilo u normalu, jedan zubic joj raste, drugi se klima, kosa joj raste tamnija, obrve i trepavice su se takodje obnovile i lome se kolike su. Porasla je! Jos je mrsava i sasvim iznemogla, ali radimo na tome. Da li su ovo neki drugi simptomi koji ukazuju da se nesto ipak desava u pozitivnom smislu?

Bili smo juce sa Masom. Presrecna je i stalno nam govori koliko nas voli.

Stasin Tata

4 коментара:

  1. Saljem Vam pozitivnu energiju,puno ljubavi za Stasu!!

    ОдговориИзбриши
  2. I ja vam saljem sve sto je pozitivno.
    Da li ste procitali knjigu MOC PODSVESTI.
    Ako moze tata od Stase da se time posluzi sta u knjizi pise i kako se leciti, neka se podvrgne tome i mama isto, zajedno. Uradite to sto pre. Knjiga ne kosta bog zna puno, sada se ne secam bas tacno, ali po meni je jako efikasna pisao je DZOSEF MARFI. Sve se podudara sa cudom, a ja verujem da Stasa oseca da to postoji. Molim vas koristite sistem svestenika koji je lecio sebe na takav nacin, a verujem da je to moguce da vi prenesete na Stasu kao roditelji. Ako mogu da vam budem od koristi u objasnjenju kako se radi sve to, ja sam na e-mailu uvek dostupna, a ovo vam govorim iz nekih iskustava licnih. Sve se podudara,a trenutno i ja radim neke terapije u tom stilu i stvarno vredi truda. Bitno je procitati knjigu i shvatiti je. Ako mogu bilo kako da vam pomognem tu sam, iako i ja licno resavam neke svoje muke, za vas i Stasu sam uvek tu.
    Volimo vas i ljubimo, samo hrabro, Stasa zna i oseca. Verujte mi ja nemam nikakve veze sa prodajom knjige, ja sam to prvo dobila da je procitam na italijanskom od mojih prijatelja, pa sam je onda pronasla na srpskom. Ima je ja sam je kupila u Negotinu.

    ОдговориИзбриши
  3. Verujem u čuda, verujte i vi, Staša će ozdraviti.

    ОдговориИзбриши
  4. Mislimo na vas! ... Niste sami... nadamo se da ovo deljenje preko bloga vam bar malo olaksava i da osecate koliko ljudi misli na vas i brine za vas, bar onoliko koliko je u njihovoj moci... Stasa, princezo hrabra, ljubimo te svi i pozdravljamo!

    ОдговориИзбриши