25.4.11.

Vaskrs


Masa se konacno otvorila i pocela otvoreno da trazi svoju sestru,da dodje da se igra sa njom.Ne pali i ne prolazi nijedna od prica,ne moze da bude nigde drugde,samo sa nama.Jos je mala da bi shvatila da je sa nama,iako je ne vidi.Tuzna je bila,plakala,ljuta,a ja sam gutala svoje suze i pitala se koliko sam bila zatvorena u svoju tugu da ne vidim da neko pati vise od mene.Nije samo ona ljuta,i tata je,na Boga,na to sto se desilo,ne mogu da prihvate,treba vremena.Nedostaje i meni,silno,ne mogu da shvatim da je nema,jos mi je stvarna i ziva,ali pokusavam da je pustim iz sve svoje ljubavi i od srca da ode.Prvi put sam stvarno saosecala potpuno sa Bogorodicom,i mogla da prozivim te trenutke na Veliki petak,lile su mi suze.Onda sam poljubila plastanicu i smirila se,te noci je bilo sedam meseci,i Masu sam vodila.Zelim da je uverim u zivotu da postoji i posle,da moze da misli na Stasu i da joj se moli,ali kasnije,kad jos malo poraste,sad je njeno srdasce jos nezno i ne razume,ali oseca,ljubi joj sliku.Molim se za snagu,za nadahnuce kad pocne sa pitanjima,da joj budem dobra mama i da je naucim da se ne boji,da voli.Danas sam dosla smirena u crkvu,skoro srecna,sve vreme dok sam je drzala govorila sam joj da je volim.Ovo je Stasin praznik i svih nas,Stasa znaci uskrsnuce(od Anastasija).Smirilo me je i to sto sam procitala u jednoj od svezaka koje sam stigla da ispisem dok je bila bolesna,kako mi je u bolnici ispricala jedan san,kaze:"Sanjala sam u svojoj buducnosti raj.Tamo je divno,dobijes sve sto ti treba,ima puno zivotinja i mnogo raznog voca."Lakse mi je kada znam da je njoj dobro,meni nedostaje,nedostajace mi dok sam ziva.Volela bi da utesi tatu i Masu,ja je blagosiljam od sveg srca,znam da sad uziva i ne zelim da joj smetam sa svojom tugom.Zahvaljujem Bogu sto sam je upoznala,upoznala sam ljubav,zahvaljujem sto imam sa kim da delim i umnozavam taj dar sa Ristom i Masom,svojim roditeljima,sestrom,prijateljima.Obe moje ljubavi su blagodat-jedna nauk,druga spas.Hristos Vaskrese!

2 коментара: