12.4.11.

Postoji nekoliko dobronamernih preporuka da zatvorimo blog i da probamo da se "ne opterećujemo nečim što nismo mogli da sprečimo..." Ne opterećujem se. Jednostavno, to je moj život sada. Ne bih se osećao dobro da se ugasi blog koji se zove staša mihić. Naprotiv, želim da se aktivira više, da postane koristan širem broju ljudi i ostane veoma posećen, da iz njega počne da zrači pozitivna energija a ne tuga, i da se vrate uspomene na sve one lepe trenutke koje smo imali sa Stašom pre bolesti. U tom smislu su se uobličile misli i konkretizovale želje za mojim aktivnostima po pitanju bloga. Razne ideje (tipa da se formira neki fond, udruženje ili bilo kakva aktivnost) su se usmerile na nekoliko stvari koje se mogu povezati pod nazivom ANTIKANCER PROGRAM koji će obradjivati teme vezane za naša i tudja iskustva po pitanju međuljudskih odnosa, ishrane, lečenja, vežbanja, literature, finansija, oporavka (ako se to može tako nazvati), raznih strahova (kao na primer strah od smrti), i bio bi prevashodno kao prva pomoć nama, kao i unezverenim ljudima koji saznaju od čega boluju, ali i koncepcija zdravog (ili bolje reći zdravijeg) života bez obzira na bolest. Znam da ima dosta ljudi koji samo posećuju blog a ne javljaju se (iz bilo kog razloga) ali bih voleo da bude više komentara vezanih za ovaj program, razmene iskustava, preporuka... (ko ne želi ili ne može javno da komenteriše neka me kontaktira na mail ristomihic@yahoo.com ). Veliki pozdrav svima.

1 коментар:

  1. Ljudi cesto, kao i ja, upadaju u klopku tog "dobronamernog saveta", cesto ne shvatajuci da je pre svega potrebna empatija za drugim ljudima, a ne osudjivanje ili "dobronameran savet". Ja smatram da treba da radite sve ono sto vam odgovara a pre svega u cilju olaksanja vaseg neizmernog bola. Mihici samo napred, vi ste ti koji znate sta vama treba i u kojim kolicinama i niko vise.
    Kjarina mama

    ОдговориИзбриши