6.2.11.


Preusmeravanje

Nismo dugo pisali.Ucimo da zivimo.Preselili smo se i mislili da ce nam biti lakse,ali smo se prevarili.Tesko je glumiti normalnu porodicu,nista nije kao pre i praznina je jos osetnija.Tata je dao sebi zadatak da radi,radi,a ja sa Masicom po ceo dan po ovom vremenu tesko nalazim celodnevnu zabavu,tesko je i da ne placem,a da me ne vidi,jedva skuvam rucak,od onakve kuvarice kao da nije ostalo nista,sva sam spetljana i odsutna.Trudim se da se zabavljamo,ali ne mogu da pucam od energije ceo dan,tata to nije mogao da shvati.Sad smo kod bake dok se ne zagrejemo i ne uskladimo odnose,da ne vicemo,igramo se i provodimo vreme zajedno.Inace,ko ima centralno grejanje ovih dana,mogu samo da mu kazem da voli radijator ko bliznjega svoga!Mi smo se ukartonirali da nam visak energije ne ide u hodnik,ali to jos nismo savladali,moracu da pitam gradjane iz okoline Delta city/a kako resavaju ove probleme.Trudimo se da prebrodimo tugu,zimu,nemastinu,nervozu,nemoc i da sacuvamo jedni druge za Masicu i za sebe.Nadam se da smo na dobrom putu,ali nam treba jos vremena.Cesto me spopadne neopisiva tuga,gusi me,ne znam kako da prihvatim i shvatim da je nema kad zelim da je grlim,onda je ponekad molim da zagrli ona mene i da mi da snage,kao sto je to uvek radila.Verujem u Boga i znam da cemo se videti,ali mi jako nedostaje i to ne moze nista da zameni.Zelela bi da mogu da smanjim tugu i uvecam ljubav,da budem Masi majka kakva joj treba i da ima pristojnu porodicu koliko god to mozemo sada,jer bi i Staki tako htela i bila srecna da je sve kao pre.Samo sto nikad nece biti.Tata i ja smo dobri ovih dana,bolje pricamo,a danas sam napravila i princes/krofne,sto je uspeh.

Danas sam se peske vracala sa Novog zbog mitinga,prvi put sam krenula kuci,a da ne ridam,pozdravimo se,ispricamo i bude mi lakse,a onda sam nabasala na prepreke na putu i pomislila kako mogu da zaustave saobracaj zbog politickih ili drugih razloga,a to ne bi mogli da bi nam procistili vazduh jednom mesecno,recimo.Takodje sam primetila babe i dede koji hrle na miting i uopste mi nije jasni zasto samo ne zahvale Bogu sto su doziveli te godine i mogu da hodaju,disu i jedu samostalno,valjda nemaju drugu zabavu,ljudi su cudni.

Zelim nam da se nadjemo bilogde zajedno,samo zajedno i da je Masa uvek srecna i nasmejana,da se ne razdvajamo i vise slusamo.Da oprostimo.

Danas sam krenula rukom da uzmem Sabornik u crkvi,pa sam krenula da izadjem misleci da cu ga uzeti sutra,ali mi se ruka vratila i uzela ga,a na poledjini vidim Stasin crtez i recenicu.Ganuta sam bila i preponosna na svoju mudru Stasu.Stvarno treba da slusamo nasu decu i sta da kazem,gaudeamus!

1 коментар:

  1. Zelim vam i ja ono sto i ti zelis - da budete zajedno i da se smejete, da se cuvate. Daj sebi i svim ostalima vremena da dodjete do toga, mnogo je. Premnogo. Sada si onakva majka kakva mozes da budes, daj sebi oduska, ne budi stroga prema sebi. Masi je sigurno srecna sto si sa njom, sto te ima uza sebe sve vreme. Ne moras ni da kuvas ni da radis uobicajene stvari - snaci ces se za toliko. Samo polako, dan po dan.

    ОдговориИзбриши