25.12.10.











































































































24.decembar2010.petak
"Precasni oce,oprosti ovom gresnom paru.
Proletnji vetrovi dusu danas u besnim vrtlozima podizu,prasinu i mrtvo lisce,a sa njima su razvejana i ucenja tvoja.
Ne govori,oce,da je zivot tastina.
Jedva jednom sklopismo primirje,smrt i mi,i samo za nekoliko mirisnih casova postadosmo besmrtni."
Rabindranat Tagore

4 коментара:

  1. 24 Decembar.
    Danas mi je badnji dan. Slavim sva moguce slavlja i po starom i po novom kalendaru. Probudio sam se tuzan. Desilo mi se nesto ruzno prosle godine na danasnji dan i to nemogu da zaboravim. Ali danas me ceka jos jedan tuzan momenat, tuzan ali ponosan...
    Odlazim na groblje, da se poslednji put pozdravim sa Stakicom. Vozim se kolima a u grudima ono sto se zove srce, pocinje da nepravilno kuca, lupa, trokira. Da li ce da izdrzi? Bas me briga. Na neki blesav nacin mesaju se osecanja. Usao sam na groblje, stigao sam. Dosao sam do mesta, kao da sam milion puta bio tamo. Ko me vodio? pojma nemam. Video sam divan mali zamak, kucicu iz bajke. Napravljenu od cokolade i zelenih zele bombona. Pricam vam moju sliku iz glave. Pocela je ceremonija. Necu je nikako drugacije nazvati. Cika Popa je pevao, mi smo slusali ali smo cudno pevali u srcu. Davno pre par meseci, mama Lana i tata Rista su nam rekli da ne oblacimo nista tamno i da je ispratimo veselo. Hteo sam da budem veseo, ali sam ih slagao. Ubijalo me sve to kao sto me sada ubija ovog trenutka. Ovog trenutka kad je ispracam, ovog trenutka kad kucam. Ne volim groblja jer tamo vidim sve nesto.... Pogledao sam u nebo.. Hteo sam da poljubim Stakicu na nebu. Lose mi je. Gusi me. Ubija me pesma, ubija me dogadjaj ubija me godina. Grozna godina. A onda, vidim Stakicu na oblacima. Mase mi. Kao na onoj sliki... znate onoj. Spustio sam pogled, suze su krenule. Nece da stanu. Nemoraju. Neka teku. Jednom sam tata Risti rekao da ce je susretati na razne nacine i na cudnim mestima. Gledam vrabca kako skakuce i gleda nas. Iako svi stojimo tu, vrabac ne bezi, ne odlazi. Tu je sa nama.
    Pre dva dana imali smo jos jedan tuzan dogadjaj da ispratimo jednu divnu zenu. Gledao sam moj vetar i gledao sam moj osmeh. Gledao sam moje suze. Setio sam se nekih skorasnjih suza koje sam osetio nocu. Iako nisam pored, vidim suze osobe koju sam neverovatno zavoleo. Koja mi je tako usla u srce, da ne mogu ni sam da verujem... Sta odpevati, sta kazati, sta reci, da li cutati ili...
    Dolazi vece, vreme je da se ide u crkvu, Badnje vece je. Dolazim do Patrijarsije, bicu gost Patrijarha Irineja. Velika mi je cast sto cu ga upoznati. Cudno vam je sto Badnje vece 24og docekujem u Patrijarsiji, ali to je duga prica, za neku drugu priliku. Usao sam u privatnu kapelu Patrijarha. Cuje se najava ulaska... Ispolae ti..... Usao je, svi smo mu se poklonili. Pozeleo nam je srecno Badnje vece i srecan Bozic. Seo je na svoje mesto. Osecao sam se cudno, lepo, smireno, prazno, tuzno, ponosno, ispunjeno, mirno. Pocela je sluzba. Pevali smo, molili se. U nekom trenutku, krenule su mi suze. Molio sam se. Molio sam se za malu Stakicu, za mog drugara koga nikada nisam upoznao. Bila je tu pored mene. Molio sam se za moj osmeh, molio sam se za osobu koju sam zavoleo, za njenu mamu. Suze su mi same tekle. Nisam jak. Slab sam. Ali cista srca. Emocije me udaraju. Fale mi osobe koje volim. Fale mi osobe za koje sam se molio. Suze nece da stanu, koliko molitva traje, toliko suze teku. Podigao sam pogled i video kako me oci Patrijarha gledaju. Kao da je osetio koliko mi je molitva bila jaka.
    Izasli smo iz Patrijarsije. Ne znam kako sam se osecao. Ne pitajte me. Ispred je stajala policija koja nas je obezbedjivala. Stao sam na kapiju da se pozdravim sa ljudima koji su krenuli svojim kucama i......
    Na samom izlazu na ulici ispred mene. Stajao je mali vrabac. Gledao me je pravo u oci. Nije me se bojao. Hteo sam da mu kazem nesto. Usta su cutala ali je srce pricalo. Misli. Znao sam da se molitva za osobe koje sam zavoleo i koje volim, daleko cula i daleko osetila. Bila je iskrena iz srca.
    Danas je Bozic. Ceo dan sam tuzan. Trebao bi da budem veseo ali.... fale mi osobe koje sam zavoleo. Fali mi glas koji sam danas cuo, fali mi vetar u kosi, fali mi moj osmeh. Fali mi ono sto vidim i cujem svojim ocima i srcem. Fali mi ono sto mi je uslo u srce.
    Da li ce nekada stati Ibar voda?
    Ljubi te cika Moki.

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala sto ste ovoaj momenat podelili sa nama. Pipi

    ОдговориИзбриши
  3. Ja ne znam šta da napišem, a osećam potrebu, bar nešto. Hvala Vam što i dalje delite sa nama ... sve ...
    Olivera

    ОдговориИзбриши
  4. Danas je 31 decembar... kao ceka se Nova godina. Nikad mi nece biti jasno, da li se ceka nova godina ili se slavi stara. Ili se ceka stara a... ma koga to jos zanima.
    Sedim ovih dana i razmisljam o cetiri zida u koje gledam. Nadvilo se crno nebo nad ovim trulim Beogradom. Ljudi su se promenili preko noci. Ona koje si nekada voleo, neces moci da vidis, one koje si nekada mrzeo, sad ti se vuku oko tebe. Sve je krenulo naopako, kao i cela prosla godina.
    Pre par dana video sam moje oci, video sam moj vetar. Na zalost, vetar me je totalno oduvao. Vise nije bio to onaj vetar koji se svojim pirkanjem privijao uz mene. Postao je goropadni orkan koji se trudio da me oduva od sebe i uspeo je. Moje oci me vise nikada nece pogledati, nikada trepnuti prema meni. Ostace samo neka secanja na trepuske koje su nekada davno radosno trepnule kad bi me videle.
    Balkanska ulica koja je uvek bila strma, postala je totalno ravna. Mozda je bila sudbinska jer je prvi korak na toj ulici naprevljen nizbrdo.
    Puno ruznih stvari se desavalo ove godine. Ne bi da ih napominjem i nabrajam. Znamo ih svi. Nestali su osmesi na licima nama dragih ljudi. A ti osmesi nam toliko znace.
    Pre neki dan me zvala jedna divna mama, pricali smo par sati, isplakali se. Razumeli se. Nije bio tesko pricati,kad imas razumevanja. Slusao sam je, slusala me. Pokusao sam da joj recima olaksam ceo film onog prokletog Hickoka. Nadam se da sam uspeo. Nadam se. Ali...
    Docekacu novu godinu bez mog vetra. Bez mojih ociju. Nema me, nece me biti vise. Mis je na zalost uginuo. Tako tiho da vise nece zapevati. Ni za srce nece zapevati. Poslednja kapljica ljubavi u misijem srcu je iscurela, ispala iz srca i neko je zgazio.
    Budite mi dobri i zdravi u novoj godini. Necu vam pozeleti ovo i ono sto svi zele. Samo cu vam pozeleti zdravlje i ljubav u srcu.
    Voli vas Cika Moki

    PS. Zao mi je sto sam pogresio.

    ОдговориИзбриши