17.6.11.

Stasin rodjendan

Prvi Stasin rodjendan bez vidljivog Stasinog prisustva. Jutros sam posetila mesto izmedju dva drveta,zakacila sam vencic od nevena,naduvala sam balone-srca i pokacila na drvo,radnici su me zacudjeno gledali,donela sam puno cveca i Bakugan.Dosla je i nasa prijateljica, donela cvece i jos jednog Bakugana,bila tu kad sam izvadila torticu i svecicu i nije me cudno pogledala. Upalile smo svecicu,ja sam tiho pevusila Stasi pesmicu koju sam joj uvek pevala Srecan ti rodjendan,zele bube i ptice, i njima je srecan dan,kad je tvoj rodjendan,poljubila svecicu sa buba-marom i ...svecica se ugasila. Suzana je rekla da opet upalimo,nasmesila sam se i rekla ,moze,ona ju je vec ugasila. Poljubila sam je i bilo mi je lepo,slavim dan kad sam je upoznala. Posle sam otisla kod drugara u vrtic,bili su divni, kao i uvek. Jeli smo grickalice,kako kaze Staki,rodjendan nije rodjendan bez stapica,pevali smo pesmice, duvali svecice i jeli sladoled. Nacrtali su joj crteze, a ja sam im duvala balone i na njima crtala Stasino lice, svi su hteli Stasica balone. Onda smo pustili disk sa Stasinim omiljenim pesmicama i svi su poceli da djuskaju, bili su tako veseli, da sam se i ja smejala sa njima i uopste nisam bila tuzna. Setila sam se kako mi je prosle godine Stasa rekla zasto mi slavis rodjendan kad je grozan, rekla sam da moram. I stvarno sam tako osecala, jer je ona divna , ove godine sam odlucila da ga proslavimo kako mislim da bi i ona htela. Nas troje smo sa nasim rodjacima jeli picu, duvali balone, jeli tortu sa njenim omiljenim malinama i radovali se. Mislim da je srecna kad nas sve vidi. Dok sam putovala do mesta gde su svi, gledala sam kroz prozor u nebo i videla njeno nasmeseno lice kako me prati i stezala u ruci nas poseban kamencic, onda sam odlucila da izvadim knjigu i da je nasumice otvorim na nekoj strani i procitam pasus, znate svi za to i evo sta kaze: "Svi smo duse koje lutaju kosmosom, zivimo svoje zivote u isto vreme,ali imamo utisak da idemo iz zivota u zivot. Sve ono sto se dotice jedinstvene sifre nase duse nikada se ne zaboravlja i zauzvrat utice na ostalo." P.K. Masa i jos dve sestrice su oduvale svecice za Staki, a onda je Masa odlucila da je premaz suvisan. Zna da je Stasin rodjendan, nista ne pita i raduje se balonima,drustvu,zivotu, a posebno lepoj torti. Stasa se sigurno gore smeje i kaze joj,kao sto i sama Masa cesto kaze, Maso, Maso,prase malo i ljubi je. Stasa,ljubavi nasa,volimo te do kosmosa

2 коментара:

  1. Tu sam i srecno i svaki cemo slaviti. Gde god bili mi smo nama mili. Tacno tako svi smo duse. Pre neki dan sam dozivela svoju lutajucu dusu. Duga je to prica, nekima bi mozda bila zastrasujuca, ali za mene je bilo sasvim normalno, uopste se nisam plasila. Kazu moji lezala sam oko dva sata na divanu( "spavala"). Meni se cinilo par minuta. Dusa je u telu zarobljena u vremenu, ponekad se odvoji ali vrati sto se meni desilo tog dana, ali zato se jednom odvoji za stalno i zato je to smrt tela koje se velikim delom ljudi plase. Posle svega sto sam dozivela ja se uopste ne plasim, naprotiv, samo imam mngo obaveza ovde i moram da budem tu. Dugujem univerzumu mnogo, zadatak mi je takav. Stakica to dobro zna, ona mene razume a i ti mamice,naravno. Radujem se ovom slavlju koje si priredila, sve ima svoje zasto. Od nekoga mora da pocne. Nista nije slucajno i nista nije strasna sudbina. Stasa je znala mnogo, previse, a niko nije mogao da shvati, ni ja jednom davno nisam shvatala nista. Nikad nije kasno..al se raspisah ..ja .... Stasice, ti si ovo htela da kazem za tvoj rodjendan, jel da? Srecno srce moje i hvala ti.

    ОдговориИзбриши
  2. I da jednom sam to vec pisala mi rodjendane slavimo zajedno, ja uvek 2 dana pre Staki...15. 06. Lol..

    ОдговориИзбриши