15.9.10.

nisu nam rekli...

Staša je već dugo vreme na respiratoru koji podržava rad pluća sa 10 %. Međutim, nisu nam rekli da se to od pre dve nedelje izmenilo, i to neprijatno! Sada aparat diše umesto nje, potpuno. To znači da su pluća otkazala. Potreslo nas je ovo saznanje, a sada takve vesti primamo mnogo teže. Sa svakom ovakvom vešću našu nadu poklopi nespokoj. Tresli smo se. Prema položaju koji zauzimaju u moždanom stablu, prvo se gase pluća, pa srce... Ne želim da razmišljam o tome. Ne sada. Još nije vreme.
Pomenuli su da bismo uskoro mogli da pričamo o tome koliko dugo je održavati na aparatu, ali mi smo rekli da svako radi svoj posao, kao i do sada, i da je reanimiraju ako treba, koliko treba, dokle god ima smisla, tj, dokle god srce kuca, ima nade. Tim pre što je na elektroencefalografu vidna aktivnost mozga. Nama nije trebao taj snimak jer vidimo njene reakcije.
Osim ovoga, Staša ima dobre rezultate. Čak su zenice počele da reaguju na svetlost! Nema nigde hematoma, a mesto gde su ugradili traheostomu polako zarasta. Transfuzija joj je prijala, što se vidi po boji kože i telesnoj temperaturi (nije joj hladno telo). Stabilna je već dva tri dana. Nema infekciju, i dobro jede. Uvešće joj i fizioterapeuta, (što nas je pozitivno iznenadilo, jer kada je ranije bilo reči o tome, rekli su da je to samo za pokretne, za one kod kojih to ima smisla...) i to da radi malo sa zglobovima, što će biti dobar dodatak svakodnevnoj masaži koju mi provodimo.

2 коментара: