tag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post835911644749003961..comments2023-04-16T18:01:53.309+02:00Comments on Staša Mihić: KarnevalDT http://www.blogger.com/profile/08803109335700218112noreply@blogger.comBlogger10125tag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-5326479045809386342010-10-12T15:10:31.098+02:002010-10-12T15:10:31.098+02:00Draga Svetlana,
puno te pozdravljam iz Severne Ra...Draga Svetlana,<br /><br />puno te pozdravljam iz Severne Rajne Vestfalije. Citam sta pisete i divim se vasoj hrabrosti, da pretocite sve to u reci i podelite sve, nesebicno sa nama. Volela bih da sam bila sam vama kada ste se oprostili od Stase, da vas zagrlim i jednostavno budem tu kraj vas. Cesto mislim na to kako sada zapocinjete novi zivot i koliko toga je novo u svakom danu.<br /><br />Budite jaki kao sto ste sve i do sada. <br />Aleksandra J.Unknownhttps://www.blogger.com/profile/00032083034568518524noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-39836847569944087152010-10-12T11:51:52.160+02:002010-10-12T11:51:52.160+02:00Sasvim "slučajno", ni sama ne znam kako ...Sasvim "slučajno", ni sama ne znam kako ni zašto, malopre sam na youtube otkucala u pretrazi Edith Piaff. "Non, je ne regrette rien" je omiljena pesma moje Lucie. Još kao beba bi se uvek umirila kada bismo pustili tu pesmu. Otkrili smo sasvim slučajno, da maše rukama i "traži" da se ponovo pusti poslednja scena filma La Vie En Rose. Tako smo pregurali i grčeve, upalu uha ... Ali sam se ovoga puta setila Staše i otišla na blog da pogledam gde ste. <br />Kao da sve nije slučajno, kao da ona upravlja našim postupcima. Kao da je htela da čuje pesmu.Oliveraphttps://www.blogger.com/profile/03578062674288926215noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-80379777123365878102010-10-12T04:14:03.703+02:002010-10-12T04:14:03.703+02:00Draga moja Ceco, citam ovaj blog svaki dan, a cest...Draga moja Ceco, citam ovaj blog svaki dan, a cesto sam bez reci, prosto nema, kao i mnogi drugi. Citam sta pises i divim ti se, i na snazi, i na hrabrosti, na prosto nemogucim odlukama koje si bila primorana da napravis kroz sve ovo, i eto, kao da opet osecam onaj tvoj duh sto si nas svima opcinila jos dok smo gulili klupe... Obecavam da cu i ja pisati vise, mada mi je najdraze kad te pozovem i kad ti cujem glas. Sad kad nam napisa kako se osecas, kao da si nam svima sirom otvorila vrata i pozvala unutra, idemo napred, bez ustrucavanja. I pozvacu te, cesce, pa makar zajedno i plakale, mada se nadam da ce ovo sivilo polako poceti da nestaje, jer Stasa nam salje sve boje duge i sva sarenila od gore, znas da ne voli da je iko tuzan. Drago mi je da puno paznje i vremena posvecujes Masi, i da Stasino celo bice i taj njen predivni duh ostaju ukorenjeni svuda oko vas. Njena snaga i prkost prema opakoj bolesti bice nam izvor inspiracija za sva vremena. Mnogo mi je zao sto nisam uspela da je upoznam, ali kroz vasu pricu i anekdote stvorili ste mi sliku tacno kakva je bila, sliku jednog predivnog, pametnog deteta i nezne duse na koje samo mozeti biti ponosni. Hvala vam sto ste delili sa nama sve one uspone i padove, bes, ocaj, i neizmernu tugu, ona najdublja osecanja kojih se svi plasimo... samo vi znate koliko je to tesko bilo, i mi se samo nadamo da vam je to pisanje a i nasi komentari dalo oduska onda kad vam je najvise trebalo, makar zrno jedno, makar malo... A tvoja mala lutkica sto je vikala ‘Hajde da letimooooo’ i ‘Ba!’ iza svakog coska i dalje to radi, zato je i dalje cujes, samo je uzela oblik andjela sada... Ljubim te i mislim na tebe. Tvoja LinaAnonymousnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-74660644458533615132010-10-12T00:55:58.868+02:002010-10-12T00:55:58.868+02:00Stao sam u red.. stigao sam... Iako mi je Dragana ...Stao sam u red.. stigao sam... Iako mi je Dragana rekla da ne smem da dodjem... dosao sam.. Nisam mogao da ne dodjem.<br />Red je bio ocajno dugacak, nepregledan... nekih 20 metara, koji su izgledali uzasno daleko, more ljudi je bilo ispred mene. Stajao sam sam. Nisam znao da li cu izdrzati. Setio sam se tek u tom trenutku da je NITRO ostao kod kuce. Jbg, sta je tu je... nema nazad..ne zelim.<br />Avgusta meseca leta Gospodnjeg me opalio moj poslednji jubilarni sesti infarkt.. Gaga nije htela da se potresam i razumem je sto mi je rekla da ja ne smem da dodjem.. morao sam. Poslednjih dana u bolnici su trebali da mi rade koronarografiju.. Bolelo je uzasno... Tog dana je Stakica trebala da bude operisana.. Rekao sam joj da cu da je uhvatim za ruku i da idemo zajedno na operaciju. Ja sam otisao, njoj su odlozili.. Hteo sam da preuzmem od nje svu bol koju je trpela, bio sam spreman.. mozda me je ta obicna koronarografija zato i bolela toliko.. nikad gora u zivotu nije bila, a peta mi je po redu...<br />Red se otegao, nikad kraja, da li cu uci i ispratiti naseg heroja na poslednje putovanje..<br />Prisla mi je nasa stara drugarica sa hora i isli smo prema ulazu. Okrenuo sam se pozadi i video milion ljudi da stoji iza mene. Manje sam se osecao sam. Usli smo. Cula se neka muzika, cula se uzasna tisina, culo se svasta nesto nista..<br />Gledao sam napred i video beli krst sa Stasinim imenom, dirnulo me je malo jace.. uspeo sam da se suzdrzim.. A onda sam video Stakicu... Moja mala Rosalia.. video sam je iz daleka... jos nisam prisao. Pucam.<br />Nemoguceg trenutka.. video sam dva predivna oka da mi prilaze.. uhvatila me za ruku.. i rekla... Drzi se.. Samo sam klimnuo glavom ali ne znam da li sam odgovorio... Dodir ruke i pogled su mi puno znacili.. mnogo puno..<br />Srce mi je lupalo sve jace... gusilo me..<br />nisam znao da li cu da se popnem uz one stepenike.<br />Video sam Draganu kako me gleda i kako je prevrnula ocima kad me je videla.. znao sam da ce da mi svasta kaze... Samo je rekla: Budalo jedna, znala sam ..... <br />Prisao sam tata Risti.. predstavio sam se ko sam... prisao sam Lani...prepoznala me..<br />Doneo sam Stakici i Masi neke nawepnice.. Jedne sam dao Lani da da Masi.. a druge sam ja dao Stakici.. Prisao sam joj.. ispricao se sa njom, dao joj Vinx nawepnice... i hteo sam da joj ukradem zubic..<br />Okrenuo sam se... i vise se niceg ne secam.. Fali mi tih par minuta zivota.. nema ih..<br />Izasao sam napolje...nisam znao gde sam..<br />Trazio sam oci...video... spustio pogled.. nisam uspeo da ne zadrzim suzu. Oci su cutale, vetar je prolazio kroz kosu, tuga mi je razjedala srce, poceo je bol u grudima..<br />cutim, ne pricam nikome..<br />Trazim po dzepovima nitro. Nije tu.<br />Oci me i dalje cutke gledaju, a ja ne smem da kazem sta mi je. Bol se pojacava, pocinje da udara u bradu. Znam da ce da me izlece,ali ne smem nista da kazem.<br />Odlazim, uspeo sam da izdrzim... nista mi nije vise bitno... Da li cu naci izlaz? Da li ce pogled ostati? Sta radi vetar?<br />Stakice, hvala ti andjele za andjela...ti ces me razumeti..<br />Ljubi te cika MokiPandjahttps://www.blogger.com/profile/11241574056947473869noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-13211320980800490562010-10-11T21:20:10.610+02:002010-10-11T21:20:10.610+02:00Kad sam se porodila s Kjarom bilo je 13.50 subota ...Kad sam se porodila s Kjarom bilo je 13.50 subota (inace Kjara je isti horoskopski znak kao Stasa, i stvarno je bilo toplo kad se rodila a kad smo dolazili kuci napolju je bilo vise od 30 stepeni a nama se tad bas pokvarila klima u kolima. Bilo je strasno) rekli su mi da taj dan nece racunati i da cu ostati jos tri dana ( da sam se porodila do 12 h racunali bi i taj dan). Odvezli su me u sobu gde su bile tri zene, sve mladje od mene. I tad sam pocela da pricam bez prestanka 4 dana. Toliko sam mlela da je to bilo strasno. Drugi dan od mog dolaska saznala sam strasnu istinu. Branki, jednoj od mojih cimerki, su odmah na porodjaju rekli da joj dete najverovatnije ima Daunov sindrom. Branka se porodila dan pre mene. Poradjale su je dve doktroke ali se beba zaglavila, tek kad je prosao direktor porodilista, inace, jedan od najboljih ginekologa u zemlji uspeli su da je porode. Ko zna sta bi bilo s njom da je bila recimo subota kad su dezurna samo dva doktora. Kako su joj rekli da dete ima Daunov sindorm tako su je uspavali da bi izvrsili reviziju materice. Branka je tad imala 29 godina, a dabl test nije uopste ukazivao da bi treblo da se radi amniosinteza. Radila je i dva 3D pregleda ali nasi priuceni doktori na njemu nisu primetli ista neobicno. Kuci sam otisla u sredu razmenivsi s Brankom broj telefona, a posle dva dana od jedne medicinske sestre tamo saznala sam da je analiza zaista pokazala da Vasilije ima Daunov sindrom. Branka i ja se i danas druzimo. U medjuvremenu pokazalo se da Vasilije ima laksi oblik Daunovog sindroma, a Branka je skoro rodila i Filipa. I dan danas mi prica kako joj je moja prica i neprestano mlevenje pomoglo da u tim vremenima manje misli na tu strasnu istinu. Branka je danas srecna zena. Ima Vasilija (koji se zove isto kao i moja baka) koji radi vezbe s logopedom i fizijaterapeutom. Prohodao je i on je jedan presladak i prepametan decak s kojim moja Kjara voli da se igra. Rodila je i Filipa, naseg novog drugara. Vasilije je imao srece da izabere tako dobru, pametnu i obrazovnu majku koja radi sve da bi njemu olaksala zivot. I sigurna sam da ce u tome uspeti. Istina je da ljudima trebaju prijatelji da bi prebrodili teska vremena. Medjutim, vecina ljudi to i ne shvata pa kad se recimo porodite uopste vas vise i ne obilaze, jer misle da smetaju. Ne shvataju da ih tad najvise trebate.<br />Kjarina mamaUnknownhttps://www.blogger.com/profile/12046553784719653856noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-31485591916936026432010-10-11T19:55:18.150+02:002010-10-11T19:55:18.150+02:00Draga Lana i Risto,
Ne poznajemo se, ja znam tvo...Draga Lana i Risto, <br /><br />Ne poznajemo se, ja znam tvoju sestru Draganu, ali sve vreme pratim dešavanja vezana za Stašu. Mi smo joj poslali onog majmuna sa kojim je tu noć spavala, još pre Nove godine, imam sačuvanu tu sliku kao jednu od najdražih među slikama moje dece. Ne znam i nemam reči kojima bih te utešila, samo, eto da znaš, pratimo i volimo Stašu kao i uvek.Maconihttps://www.blogger.com/profile/07951703365469508846noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-47137725410561686162010-10-11T19:52:55.955+02:002010-10-11T19:52:55.955+02:00Tesko je dati komentar i reci nesto u situaciji ka...Tesko je dati komentar i reci nesto u situaciji kada tisina govori vise od reci.Mislimo na vas stalno i cesto gledamo Aleksejeve i Stasine zajednicke fotografije.Najdraza nam je ona gde sede naslonjenih glavica jedan uz drugog i sa onom nezaboravnom Pink kapicom, koju je te veceri cak i Rista imao na glavi.Secamo se kako se pela na njihov krevet na sprat, i tebe koja si je zabrinuto posmatrala kako nebi pala.Secamo se Ristinog lica prislonjenog uz njeno i dva nosa koja su se uklapala u savrsen profil.Secamo se njenih prvih kolica koja smo i mi vozili, njenih osmeha i koraka.Secamo se mnogih trenutaka, i Aleksejevih stalnih pitanja. "Zasto mama gledas Stasinu i moju sliku, zasto nas nekada ne poseti?Zasto me ne vodis kod nje?A gde je ona sada?"Bezbroj pitanja na koje i dalje trazi odgovore, a mi mu ih jos nismo dali.Odlagali smo i sada je doslo vreme da mu neko od nas dvoje to i objasni.Ima pregrst lepih secanja, koja ce zauvek ostati deo nas.Ne moguce je zaboraviti...Unknownhttps://www.blogger.com/profile/09899384662116724547noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-15881426366727662992010-10-11T17:56:41.932+02:002010-10-11T17:56:41.932+02:00Draga moja,
Nadam se da si primetila neke od kome...Draga moja,<br /><br />Nadam se da si primetila neke od komentara koje sam pisala po ovom blogu. Pisala sam kada mi se cinilo da mogu nesto donekle novo da kazem, da nije vec sve receno u ranijim komentarima, da nema vise sta da se doda. Sada mi se cini da je verovatno trebalo da pisem vise. Mozda je bas u tome problem sa mnogim ljudima - nekad im se cini da ne znaju sta bi rekli, da su reci mozda suvisne, da mozda mogu da povrede, da je sigurnije ne reci nista nego reci nesto pogresno. I tako ostane uglavnom cutanje.<br /><br />Koliko god mi je tesko da citam o tome kako ti je, drago mi je da znam kako provodis dane, kroz sta prolazis, da cujem kako je Masa. Mislim da je tako i sa mnogim drugim ljudima, da nam svima ovaj blog znaci i onda kada ne pisemo komentare. Ali verovatno je uvek bolje pisati, pa obecavam da cu od sada probati da pisem vise.Ksenijahttps://www.blogger.com/profile/10699740675291263796noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-74423970233787548922010-10-11T17:31:04.300+02:002010-10-11T17:31:04.300+02:00Svetlana sve dok ti pises i dok mi pisemo ne moze ...Svetlana sve dok ti pises i dok mi pisemo ne moze se ugasiti. Ja zelim da ti se javim telefonom i da se vidimo da se ispricamo ali nisam sigurna da li mogu sve to da izdrzim a da se ne rasplacem, ne zelim ja da te rastuzujem, zelim da te utesim....a mislim na tebe, i skupicu snage i zvacu te.Unknownhttps://www.blogger.com/profile/08319313036623400485noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-39830384580809248252010-10-11T16:58:10.888+02:002010-10-11T16:58:10.888+02:00Svetlana,
Evo tek posle ovog posta sam smogao snag...Svetlana,<br />Evo tek posle ovog posta sam smogao snage da ti se i ovako javim. Jednostavno nisam znao sta da kazem, sta bi moglo da zvuci iole pametno, ali ovo sto si danas napisala na neki nacin me je zabolelo. Ljudi su cudni, to je sve sto mogu da ti kazem na to. Potrudi se da se naviknes na to. Verovatno ne znaju sta bi ti rekli, verovatno im je tesko, a ne shvataju da oni NEMAJU PRAVA da im bude tesko. Tebi je tesko, svima vama je tesko i treba vam podrska, lepa rec, bilo kakav oblik ljudskosti.<br />Sada sam se tek prijavio da pratim blog iako ga vec jako dugo imam zabelezenog i to samo sto me ovo malo zbunjuje kako se prijaviti i slicno. Javicu ti se preko Dragane, a Rista, mala Masa i ti znajte da neko iz bloka 70 misli na vas.A.O.https://www.blogger.com/profile/06938313043797001661noreply@blogger.com