tag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post664571275194377083..comments2023-04-16T18:01:53.309+02:00Comments on Staša Mihić: Negde iza dugeDT http://www.blogger.com/profile/08803109335700218112noreply@blogger.comBlogger10125tag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-80549413348869472122010-10-05T07:41:22.484+02:002010-10-05T07:41:22.484+02:00kada upoznaš ljude koji umeju da vole svoje dete,
...kada upoznaš ljude koji umeju da vole svoje dete,<br />osetiš se i sam posut vilinskim prahom.<br />kada upoznaš ljude koje nikada nisi video<br />i kada tim ljudima poželiš<br />svim srcem<br />da ih ljubav okupa i okrepi i da im snage za dalje,<br />shvatiš da su daljine i vreme i život čitav i planovi i sveostaloštosemožezamisliti, samo jedna tačka u kontinuumu, u vrtlogu, u moru vilinskih odsjaja.<br />kada te neki ljudi dodirnu u svom bolu i kada poželiš da imaš pravo na samo jednu želju, ili,<br />kada poželiš da im pošalješ nešto svoje,<br />neku misao, želju, osmeh, stisak ruke, zagrljaj,<br />nešto,<br />što će im podariti mir,<br />onda shvatiš, ponovo, <br />koliko si vremena izgubio <br />i<br />u ništa rasuo.<br />onda shvatiš da smo svi prolaznici<br />i<br />da imamo sreće,<br />ukoliko uspemo da se očešemo jedni o druge.<br />shvatiš da<br />je lepota<br />ono za čim čezneš svakodnevno<br />i <br />da ćeš radi te lepote<br />biti spreman na svašta.<br /><br />i<br />shvatiš,<br />u moru beznačajnosti,<br />da tragove koje ostavljamo jedni na drugima<br />vreme ne briše.<br /><br />čuvajte se,<br />ljudi<br />i<br />pamtite svoju ljubav.<br />ne leči zaborav - ljubav leči.<br /><br />snežaSummerhill STUDIOhttps://www.blogger.com/profile/12468593676725095211noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-62040466322025558412010-10-05T01:40:13.509+02:002010-10-05T01:40:13.509+02:00Draga Lana,
Mislim da u prethodnom blogu nisam bi...Draga Lana,<br /><br />Mislim da u prethodnom blogu nisam bila potpuno iskrena. Ustvari ja jos od malena znam koliko je tesko imati bolesno dete. Naime, moj rodjeni mladji brat ima teski oblik cerebralne paralize, koga sam ja od moje 7. do 15. godine presvalcila, hranila i davala mu lekove. Tad je otisao u Dom za decu sa posebnim potrebama i dan danas tamo zivi. Zato mozda i ne reagujem burno sto nas Kjara malo vise zeza sa svojim govorom, jer mislim da to nije strasno, posebno zato sto su njeni roditelji vise matematicari, nego reciti ljudi (iako sam ja 11 godina radila kao novinar). Moj suprug je kao sto sam vec pisala sve jade rata doziveo. Valjda nam je sada lakse da na Kjaru gledamo kao na obicno dete, nego na neko dete koje nama treba nesto da dokaze. Licno se plasim da rodim jos jedno dete, nekako srecna sam zbog Kjare a plasim se da drugom detetu sutra nesto ne zafali (kao sto se desilo mom bratu). Jednostavno se plasim zemlje u kojoj ni trunke humanosti ne mozes da nadjes tamo gde bi ljudi trebali da budu humani. Znam da mnogi na ovo skoce i kazu pa nemoj tako da razmisljas. Ja sam na porodjaju imala srecu da ovo ispricam jednom mladom doktoru kojem nije bilo tesko da i posle radnog vremena ostane i porodi me, posebno zato sto je video da bi mi to znacilo. Pored mene je bio i moj suprug. Valjda kad prodjes rat, ni porodjaj tvoje zene ti toliko tesko ne pada.<br /><br />Kjarina mamaUnknownhttps://www.blogger.com/profile/12046553784719653856noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-59686349852454204942010-10-05T01:09:10.130+02:002010-10-05T01:09:10.130+02:00Draga Lana,
Ja sam mama koja je cim je cula da je...Draga Lana,<br /><br />Ja sam mama koja je cim je cula da je u drugom stanju dala otkaz na poslu koji je radila punih 11 godina. Jako sam puno putovala, a posle tih putovanaj bila sve umornija i umornija, a planirana trudnoca je dosla u pravom trenutku, bas kao odmor. Kad sam se porodila prvo sto sam rekla bice frizerka, ustvari nije mi bilo bitno sta ce sutra biti vec da se u onome sto voli ostvari, bilo da je to frizer, kozmeticar, komicar ili naucnik. Pustamo je da radi ono sto voli, ako joj se gledaju crtaci gledace crtace, ako hoce napolje vodicu je napolje, ako hoce da se ljulja dva sata na ljuljasci dva sata je ljuljam (stvarno je u stanju da se ljulja po dva sata). Moj divni muz i ja smo se jednostavno od pocetka dogovorili da nista necemo forsirati, mozda je to pogresno mozda bi trebalo vise da obratim paznju na nju posebno zato sto pomalo zaostaje u govoru u odnosu na decu njenog uzrasta. Cesto vidim prekorne poglede zene iz parka kad cuju da ja vec 3 godine ne radim i da i ne planiram da bilo gde radim, iako Kjara ide u vrtic (a od sutra krece u drzavni). Kjara se rodila u ovom stanu gde zivimo. Imamo divnu gazdaricu, lepo nam je ovde, blizu zgrade imamo ogroman park, pa tu cemo gledati da kupimo neki stan (naravno na kredit, ko jos ima kes). Volela bih da Kjara jednostavno ima svoju sobu da je ukrasim (iako nesto nisam kreativna) na najlepsi moguci nacin. Iskreno, jednostavno bismo voleli da imamo neki nas kutak koji cemo urediti po nasoj zelji. Ali opet kad cujem vasa slomljena srca (a zaista ih cujem) shvatim da je sve to besmisleno. Najbitniji su ti dragoceni trenuci koje provedemo sa nasim najmilijima. Sve ostalo je prolazno. Nama je Beograd drugi grad, mi smo iz provincije, a moj muz je jos i izbeglica. Od njega sam i naucila da nikad ne patim za stvarima koje izgubim, jer on je u ratu izgubio ne samo stvari, vec i najmilije. Ipak, kad procitate ovakav blog pun boli, podsetite se zasto su stanovi, kuce, automobili, putovanja najmanje bitni u zivotu.<br /><br />Kjarina mamaUnknownhttps://www.blogger.com/profile/12046553784719653856noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-27140143040571988492010-10-05T00:21:38.457+02:002010-10-05T00:21:38.457+02:00Draga Miroslava i ostali,nema nikakvog razloga da ...Draga Miroslava i ostali,nema nikakvog razloga da se ne udubite u svoju decu,ni zbog posla ni zbog krova nad glavom.Mi smo bili beskrajno srecni u nasoj najlepsoj garsonjerici koju smo specijalno za Stasu pravili sa platformom sa morskim motivima i lijanom za penjanje.Stalno smo kukali za vecim prostorom i zasebnim sobama.Sada ne pripadam nigde i nigde i ne zelim da odem.Stari stan je prepun Stase,stoje njene papucice u hodniku,nalepljene slicice,crtice na dovratku gde smo se merili,otisak sakica...Tamo odem sama i placem,pricam sa njenom slikom,ne dam da ga izdajemo.Novi stan koji smo iznajmili da bi bili blize baki i Masi,je hladan i prazan,u njemu se Stasa gusila jedanaest dana,ostala mi je spatula kojom joj je doktorka kobajagi pogledala grlo i jedan prelep friz kojim je Staki ukrasila svoju buducu sobu crtajuci levom rukom,a desnom gurajuci kolica u kojima je bila.Sada smo kod mojih roditelja gde je Staki volela da bude i gde je najvise bolovala,gde su joj crtezi,slike,stvari,igracke i baka u suzama.Nema mesta gde bi se sklonila ili sakrila.Masi treba neko stalno mesto,treba joj sredjen zivot,njoj jos nismo nista ni rekli,sve je kao isto,a nista nije.Sto bi rekao Kavafi od ovog grada ne mogu pobeci,a htela sam poci i u drugu zemlju,da li to ima smisla.Ponekad mislim da necu nikad naci mir i da se necu skrasiti.Ne kupujte stanove,idite gde vam je lepo,sa onima koje volite. Stasina mamaDT https://www.blogger.com/profile/08803109335700218112noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-81099154975932752862010-10-05T00:12:07.886+02:002010-10-05T00:12:07.886+02:00Аутор је уклонио коментар.DT https://www.blogger.com/profile/08803109335700218112noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-12813048953021554712010-10-04T23:28:30.105+02:002010-10-04T23:28:30.105+02:00Kao Cecina i Ristina kuma na vencanju “videla” sam...Kao Cecina i Ristina kuma na vencanju “videla” sam Stasu prvi put jos u maminom stomaku, mada je tada bila jos manja od makovog zrna…Posto ne zivim vise u Srbiji, I dolazim u Beograd otprilike jednom ili dvaput godisnje, sledeci put sam je videla kad je imala vec 6 meseci, i vec je i sedela i tapsala rucicama i veselila se, pomislila sam kako je zivot potpuno cudo. Koliko stvari se desi u jednoj tako maloj dusi i za tako kratko vreme, kako vec puno lici i na tatu i na mamu…Secam se kad je Stasa bila jos mala, sa nepune dve godine, mazila je cvece u saksijama u stanu jer su je tako roditelji naucili – da postuje i voli sve sto zivi, i da pazi da ga ne povredi. Secam se i kad smo razgovarale o dinosaurusima – mislim da je imala oko 3 godine – i da me je zadivila kad mi je “objasnila” da su ove zivotinje, u stvari, vegetarijanci. Rec, ili koncept, koji mnogi ni u poznim godinama ne znaju bas sta znaci… Svaka moja poseta Stasi je bila uvek jedna lepa i leprsava proslava – ne samo na rodjendanima, nego prilikom svake posete smo se igrale, pricale, salile, i moram da priznam, bilo je jako tesko nadmudriti ili nasamariti jer je bila jako visprena i trenutno je razumevala svaku zackoljicu i salu. Poslednji put kad sam je videla, pre malo vise od godinu dana, secam se da se nervirala sto Masa place i pozalila mi se, nadajuci da ce kod nekog odraslog naici na razumevanje: “E sto su dosadna ova deca!” Staso, ljubavi, ti si uvek bila na nekoliko koraka ispred “dece,” nekoliko godina starija i zrelija nego sto bi se to od tebe ocekivalo. Zrelim razgovorima i rasudjivanjima si me uvek prijatno iznenadila; ali sa druge strane svemu novom, kreativnom, i neobicnom si se radovala kao pravo dete…Voli te kuma Natasa. PS Sacuvajte mi bedz.Natasahttps://www.blogger.com/profile/17833068483486936821noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-21031958031147086572010-10-04T20:10:55.764+02:002010-10-04T20:10:55.764+02:00Poznajem Staki tako sto poznajem njenu mamu, tacni...Poznajem Staki tako sto poznajem njenu mamu, tacnije sedele smo u istoj ucionici, slusale ista predavanja, smejale se istim "provalama", bilo je tako bezbrizno a nismo bili svesni toga. Drugi nacin na koji sam upoznala Staki su njeni crtezi koji zaista govore vise od reci, moj omiljeni je kad sutira doktora u stomak, fenomenalna je. Za mene nije kraj, i dalje cu da pratim, citam, slusam i upoznajem Staki jer su mama i tata nasli sjajan nacin da nam je i dalje predstavljaju. <br />Mila moja devojcice, puno puno poljubaca i cvetica i srculenca imas od jedne <br />teta AneUnknownhttps://www.blogger.com/profile/08319313036623400485noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-14556959492195374492010-10-04T18:58:54.270+02:002010-10-04T18:58:54.270+02:00Nisam upoznala Stašu, ali mamu jesam. Dete takve m...Nisam upoznala Stašu, ali mamu jesam. Dete takve majke sigurno je posebno... tada smo svi verovali da su sreća i zdravlje nešto što se podrazumeva :( Svi smo učestovali u toj velikoj borbi, srcem i svom snagom navijali za malu Stašu. Hoću da dodam da je Staša pokrenula veliku lavinu, toliko veliku da ne možete da zamislite. Pomirili su se oni koji nisu pričali godinama. U onima koji su mislili da im se srce zaleđeno, buknuo je plamen ljubavi. Ljudi su se udružili da bi se Staši pomoglo. Stara su se prijateljstva obnovila, stare svađe zaboravile. I svi mi, koji smo po jedna varnica te velike vatre, nastavićemo da varničimo i prenosimo Stašinu poruku dalje, dok kraja planete i kroz kosmos, sve dok se ne cuje do najudaljenijeg mesta Univerzuma. To je poruka univerzalne ljubavi. Hvala ti, Stašo, što si nam to omogućila.Milica Bubanjahttps://www.blogger.com/profile/07958230961971202226noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-27433838578593380462010-10-04T18:56:59.003+02:002010-10-04T18:56:59.003+02:00Dragi Mihici,
Moja dvoipogodisnja Kjara je juce p...Dragi Mihici,<br /><br />Moja dvoipogodisnja Kjara je juce prvi put jahala ponija, pravog ponija. Prvi put je bila malo uplasena, a onda smo uplatili i za drugi krug. Bila je srecna i vikala "djika djika mi idemo na dajeke pute". Dan pre toga na Mokroj Gori kupili smo joj drveni cvet, jos ga vitla po kuci. Kjara je pametno dete, ali nikad je nista nisam ucila, sem da broji do pet, i ne prica dovoljno ko sva ostala deca (valjda zato sto po ceo dan gleda crtace, a ja smatram da ce ona i sama nesto usput ukaciti). Svaki trenutak koji sam ovog vikenda provela na Zlatiboru sa mojim najmilijima, mojom Kjarom i njenim ocem, uzivala sam. Ako sam ista od vas naucila to je da cenim svaki trenutak koji provedem s Kjarom, a onda da svaki trenutak ispricam njenom ocu koji mnogo radi i po ceo dan, jer zeli da nam sledece godine obezbedi krov nad glavom. Ako ista drugo na ovom blogu sam shvatila kako se covek bori za ono najmilije na svetu i da ceni svaki trenutak proveden s detetom, jer ono je danas tu a sutra odraste i ode, i onda ga vidis jednom godisnje (kao mnogi roditelji cija deca su otisla u inostranstvo). Licno se nadam da ce vas ovo iskustvo naterati da jednog dana zajedno napravimo neko udruzenje koje ce napokon stati na put bahatim budalama u belom, a na koje sam i ja naisla kad sam s Kjarom bila samo 5 dana u bolnici.<br /><br />Draga Stasa,<br />Toliko bih ti toga rekla, ali jednostavno svaka rec upucena tebi nije dovoljna.<br />Pocivaj u miruUnknownhttps://www.blogger.com/profile/12046553784719653856noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1744756408434920628.post-17319359825224843712010-10-04T18:07:46.104+02:002010-10-04T18:07:46.104+02:00Dostojevski je rekao: "Lepota će spasiti svet...Dostojevski je rekao: "Lepota će spasiti svet". Tom prilikom nije mislio na spoljašnju, telesnu lepotu, već na lepotu i čistotu duše. Takvu lepotu obojenu iskrenošću i čistotom imala je Staša i nastavila je baš tamo, negde iza duge, da boji istim tim bojama i da joj se dive. U mojoj glavi, u mome srcu Staša je postala sinonim za hrabrost, istrajnost i borbu. Staša je cvetić, dostojanstveni cvetić, hrabri cvetić, najjači cvetić... i ako je mnogo puta imala razloga da bude baš ranjena srna. Ne, ona na takvu ulogu nije pristala. <br /><br />Staki je sada iza duge leprsava i mila, najmilija... i ljubomorno čuva tajnu anđela...Katarina Jokichttps://www.blogger.com/profile/02809832447169588871noreply@blogger.com